Slavonija i Dalmacija imaju dosta različitosti uvjetovanih podnebljem, klimom, tradicijom i zapravo je ta raznolikost jedna od najvećih vrijednosti ove naše tužne zemlje, ali iznad svega i još puno više toga Dalmacija i Slavonija imaju – zajedničkog.
Jedna od njih je i odnos centralne vlasti prema njima, iako je u javnosti često lako pronaći Slavonce koji njurgaju na Dalmaciju koja ne radi ništa a dobiva sve, kao i na Dalmatince koji će odgovoriti da u Slavoniji baciš jabuku a izraste stablo.
Naravno, riječ je u takvim slučajevima o dvije vrste ljudi – ili onima koji su potpali pod Divide et impera politiku koju bez pardona provode tipovi kojima je jedini cilj očuvati svoje sinekure, a ponekad ih i otvoreno produciraju baš isti ti tipovi.
I ti domaći izdajnici kojima je obraz manje važan od sinekure, koji nam kroje sudbinu besramno ponavljaju svašta kad im to odgovara.
Ovaj predugi uvod u principu nema veze s našom izjavom dana, jer sačuvajbože da bismo sugerirali da je vukovarsko-srijemski župan Damir Dekanić – najpoznatiji po onoj prometnoj nesreći koju je svojedobno skrivio baš u Cerni gdje je jučer i dao našu danas nagrađenu izjavu, a zbog čijeg je zataškavanja jedno vrijeme bio i u pritvoru – takav tip, samo nam je na tapetu Slavonija, pa smo ga, eto, napisali.
Uglavnom jedna od perjanica HDZ-a Andreja Plenkovića s krajnjeg istoka zemlje je jučer, dok je s Banetom špartao po terenu otprilike tri dana prekasno, je o reakciji službi na katastrofalne posljedice nevremena od srijede rekao ovo;
“Mislim da se reagiralo najbrže moguće i na vrhunski način. Bila je slučajna okolnost. Zakazan je bio sastanak načelnika i gradonačelnika, večer prije se dogodila katastrofa. Imali smo upute kako da se ponašaju. Odmah smo uzeli potrebe za ljudstvom i odredili kako će se pregledati oštećenja na stambenim objektima. Evidentirati, s tim potvrdama podizati materijale u najbližim centrima. Zatražili smo i angažman hrvatske vojske”.
Ma svaka čast, nemamo što dodati.
Razina nesposobnosti naše vlasti i naših službi je već krajnje iritantna, jer pokazuje se sav jad i čemer koji je posljedica trideset godina biranja podobnih umjesto sposobnih, trideset godina koruptivne hobotnice koja je zahvatila svaki segment društva i onda se događa da čak i kad ima volje i novaca da se nešto popravi ili riješi – nema tko.
Jer su sposobni koji znaju i žele uglavnom već odavno u Irskoj i Njemačkoj, a ostali su nam Bane i Dekanić.
