Današnju izjavu dana ste, uvjereni smo, već negdje pročitali, ako ne negdje drugdje, onda barem jučer na Trafici.
Napisao ju je Marko Livaja:
“Nakon dugog razmišljanja donio sam odluku o odlasku iz hrvatske reprezentacije o čemu sam prije ove objave obavijestio Hrvatski nogometni savez. Izborniku i stožeru zahvalan sam na svom vremenu provedenom u reprezentaciji i priznanju kao igraču, a uvijek će mi posebno u srcu ostati bronca iz Katara i atmosfera koja je vladala među suigračima te radost u cijeloj državi i dijaspori koja je vladala zbog sjajnog uspjeha. Ponosan sam na svaki nastup za moju domovinu i želio bih da fokus i pozitiva budu usmjereni prema igračima, nadam se da će u miru i bez tenzija dočekati sljedeće bitne utakmice. Hvala svima na podršci, a reprezentaciji od srca želim sreću i uspjeh sada i u daljnjoj budućnosti.”
Imali smo komentar, ali naš dragi prijatelj, pisac Vlado Bulić je to prokomentirao najtočnije, povukavši paralelu s jednim od najstarijih načina prekida ljubavnih veza – s rečenicom iz naslova, a koju oni koji žele izaći izgovore da bi olakšali onom drugom, objašnjavajući da nije problem u njima.
A je, problem je obično u njima. Što je vidljivo i iz izjava koje su došle s druge strane, a koje ćemo ignorirati.
