AP, po zanimanju premijer države, čiji je glavni posao nadmetanje u lupetanju s predsjednikom države, sve više iskazuje svoje autoritarne sklonosti, a moguće je da bi neki psihijatar ili psiholog zamjetio i zrnce paranoje, stvarne ili isfingirane. Guglanjem se ne može naći podatak kako koreliraju paranoja i anemija, prastari problem premijera AP zbog kojeg je bio lišen mogućnosti da se vojno obuči i pristupi vojsci, a što je na tapetu kod predsjednika posljednjih dana. No, bez obzira na nedostatak eritrocita ili hemoglobina, premijer pronađe dovoljno žestine za napasti medije.
Što vi mislite, da se članci ili teme u medijima nameću spontano? Da ujutro sjednete na kavicu na kolegij i ničim izazvani, bez ičijeg inputa, bez ičijeg briefa, bez ijedne PR agencije kojoj je neko dao lovu… O čemu pričamo? Nismo budale.
Herr AP, najte se uvrediti, ali jeste ako tako mislite. Evo nismo na kavi, jedini brief mogao bi nam dati jedan nemirni ljubimac, na nepoznate brojeve se ionako nejavljamo, a jedini PR agent kojeg imamo u mobitelu zastupa glazbenike i nekako ga boli briga što ćemo o nekom novom skandalu HDZ-a napisati. Ne trebaju nikakve agencije za razumjeti neke stvari…Za kraj bi možda mogli citirati i ono Georga Bernarda Shawa o vlasti i budalama, ali nećemo, nije nam Shaw dao lovu, pokoj mu duši.
