Ovako glup naslov treba smisliti, zar ne? Ipak, nismo ga sami smislili, izrekao ga je sam predsjednik Republike Hrvatske, rečeni Zoran Milanović kada je upitan o preustroju lokalne samouprave.
Rekao je čovjek doslovno – kad Dalmacija postane regija, čuvajmo se!
Stao je tako aktualni predsjednik još jednom na branik tuđmanizma, jer još je prvi hrvatski predsjednik vodio bitku za južnu Hrvatsku a kontra Dalmacije, a kako vidimo i poprilično je pobijedio u njoj. Naime, iako se očuvalo dalmatinsko ime i nije više nepoćudno spominjati Dalmaciju kao takvu, Dalmacija je ostala bez ikakvog utjecajnog predstavničkog tijela, a Dalmatinci se klone regionalizma kao vrag tamjana, baš zbog tih tada nametnutih iako potpuno neshvatljivih kompleksa.
I puno je lakše s tim županijama, koje ne služe ničemu osim da budu protočni bojler odluka donesenih u Zagrebu prema lokalnim razinama, i naravno, da uhljebe ešalone nepotrebnih kadrova koji tako dobro dođu za potkusurivanje lokalnih političkih računa.
Jer sačuvajbože da se išta u ovoj zemlji odlučuje na lokalnoj razini, to vodi u autonomaštvo, je li… A zapravo samo izbija vlast iz ruku centrale, samo je nejasno zašto Milanoviću to smeta. Ili možda ipak nije, jer čemu bi Milanović služio kad bi HDZ nestao sa scene?
Kako izgleda kad nepoćudni za centralu preuzmu išta vlasti vidimo na primjeru Splita, gdje gradonačelnik trpi čisti pravosudni pritisak u vidu besmislenih kazni i istraga. Nakon što je dobio dvije identične visine, a iz kojih proizlazi da će neminovno dobiti još jednu jer jedna drugu poništavaju i potpuno su kontradiktorne, danas tportal doznaje kako je pod istragom čak i zato što je dozvolio glazbu na Peristilu. Koja tamo svira već više od desetljeća.
I kad Milanović kaže – kad Dalmacija postane regija – čuvajmo se (uzgred budi rečeno, drago mi je da koristi “kad“ a ne “ako“) – zapravo je u pravu. Osim, što se ne trebaju čuvati građani Hrvatske ili Hrvatska kao takva, nego se trebaju čuvati svi oni slični Milanoviću koji cijeli život parazitiraju na hrvatskim građanima i uglavnom rade više štete nego koristi.
Kada se priča o regionalnom preustroju igra se na dvije karte kada se zagovara status quo – prvo igra se na priču o autonomaštvu i jedinstvu, a s druge strane radi se tipična divide et impera shema – pa se sve one male općine koje su potpuno besmislene plaši da će tad netko drugi odlučivati za njih.
Kao da sad odlučuju išta važno za sebe. Već na primjeru Splita možemo vidjeti da čak ni drugi grad po veličini u državi nema ovlasti da sam kroji svoju sudbinu.
Kao prvo zbog zakonskih ovlasti u koje mu se miješa država ili županija, a kao drugo zbog cijelog tog birokratskog sustava, od upravljačkog, preko komunalnog pa sve do pravosudnog koji su isprepleteni interesima i nepotizmom, i koji ne prihvaćaju nikakve novosti, a sačuvajbože neku transparentnost ili modernizaciju. I kad je tako sa Splitom, što može očekivati neka općina s par tisuća žitelja?
Kad smo kod modernizacije, danas je Marijana Puljak objavila nevjerojatan podatak o proceduri davanja amandmana u Saboru, doista se nadamo da uvažena zastupnica izmišlja i laže, jer doista je teško prihvatiti da se u ovom stoljeću za uređivanje dokumenata koriste – škare i ljepilo.
Svjesno su regije Hrvatske rascjepkane i zavađene međusobno, taj poduhvat Franje Tuđmana je doveden do kraja odavno, a Hrvate je u novije doba teško uvjeriti da je Franjo Tuđman u nečemu griješio, mada je griješio doslovno u većini toga.
Posebno kad se u zaklete štovatelje njegova lika i djela upišu oni koji bi se tako rado upisali u ešalon onih koji su rušili HDZ.
Jer nema ništa gluplje od rušenja HDZ-a na platformi da nije dovoljno tuđmanovski. Osim možda teze da bi regionalizacija bila opasnost za Hrvatsku.
