Pred nastavak sezone, trener Hajduka je imao susret s novinarima, nakon intervjua za nacionalne TV kuće, a prije istoga za dva radija, sjeo je s petoricom novinara pisanih medija i odgovarao na njihova pitanja.
Počelo je s pitanjem o pripremama, a Ivan Leko je ponovio ono što je već rekao zadnjeg dana priprema u Istri, kada je izjavio kako je ovo bilo prvenstveno upoznavanje, na ljudskoj razini, kao i upoznavanje s novim metodama rada i nogometom kakav on želi da se igra. Spomenuo je i kako je to sve skupa još daleko od onog Hajduka kakvog svi želimo vidjeti, ali da je isto tako i vrlo obećavajuće, jer su svi igrači, kao i svi uključeni pokazali ogromnu motivaciju i spremnost za odrađivanje svega potrebnog za ispunjenje ciljeva.
Na pitanje o tome može li sad bolje ocijeniti kvalitetu momčadi koju ima na raspolaganju nego na početku priprema je odgovorio sasvim logično – spomenuo je da je jedno gledati momčad na televiziji, što je redovno činio – i trenirati i komunicirati s njima direktno. Rekao je kako je najvažnije dostići zajednički timski duh, jer u njegovoj filozofiji nogometa je momčad i zajedništvo iznad svega. Individualna kvaliteta može ponekad donijeti pobjedu, ali za dugoročan uspjeh potreban je team spirit.
Pojasnio je i svoju izjavu o potrebi za četiri ili pet igrača, koja nekima nije dobro sjela, pa spomenuo kako je momčad ostala bez više od četiri ili pet igrača i da je stvar jednostavno u tome da te igrače treba nadomjestiti, a za napredak je potrebno da to budu igrači s ekstra kvalitetom koji će donijeti dodanu vrijednost u momčad. Poentirao je spomenuvši kako se i prije tih odlazaka spominjalo kako momčad treba pojačanja, a posebno sad nakon tih odlazaka.
Na pitanje o tome ima li u Belgiji gdje je dugo radio pojačanja za Hajduk, odgovorio je kako je on trener, i da se bavi samo terenom, a o tome će brinuti ljudi zaduženi za to u klubu – skautska služba, sportski direktor i predsjednik, njegova uloga, kaže, prestaje kad da svoje mišljenje o kvaliteti određenog igrača.
Upitan je i o nebuloznom tajmingu prijelaznog roka u Hrvatskoj, koji počinje sutra, dva dana prije nastavka prvenstva, rekao je kako nije baš uobičajeno, ali da se to znalo od ranije i da je, na koncu, svima isto. Nije sretan što će morati uigravati momčad u hodu, ali ne želi se zamarati stvarima na koje ne može utjecati.
Pitali smo ga o tome koliko očekuje strpljenja od strane uprave i navijača za implementaciju svojih ideja, koje nisu jednostavne i za očekivati je da će u tom procesu biti i poraza i pobjeda, a odgovor nas je, moramo priznati – oduševio;
“Pa nemam pojma. Da Vam budem iskren, ja o tome baš i ne razmišljam. Znam da u sportu postoje pobjede, porazi i neriješeno, ok, osim u košarci, tamo su samo pobjede i porazi. Meni je najvažnije da mi učinimo sve da budemo dobri, da budemo pošteni, da damo milijun posto od sebe, a kratkoročno ne mogu obećati ništa – pobjedu u nedjelju ne mogu obećati ni Guardiola ni Conte ni nitko. U nekom srednjem roku, ja znam da ćemo biti dobri, ali ponavljam, meni je fokus da ja vidim progres i da igramo nogomet kakav ja želim, a onda rezultati uvijek dođu.“
Upitan je i kakve igrače želi da bi ispunio tu svoju viziju nogometa, na što se nasmijao i spomenuo da nije to neka posebna vizija, nego da jednostavno obožava nogomet, da zna pogledati i pet – šest utakmica dnevno, da prati englesku, talijansku i njemačku ligu i da želi igrati ono najbolje što vidi od njih. Želja mu je, kaže, kad gledatelji dođu na stadion da vide da se tu igra nogomet, da nema špekulacija, da momčad ne stoji nazad i nabija balune naprijed bez smisla, kaže kako njemu ovo nije posao od 8-16, već nešto što voli i živi.
Upitan je o tome upija li od Guardiole i Kloppa, koje je spominjao u nekim izjavama ranije, a rekao nam je kako smatra da se od svakog trenera može nešto naučiti. Smatra da nikad niti jedna kopija ne može biti dobra kao original i da svaki trener mora imati nešto svoje, a najvažnije je uvjeriti igrače i sve oko sebe da je ono što radiš dobro i da će donijeti uspjeh. Tvrdi Leko i da ne postoji dobar ili loš put, samo različiti putevi do istog cilja.
Upitan o tome koje su njegove specifične karakteristike kao trenera, ponovio je kako želi da se igra smisleni nogomet, s puno rizika i da se uvijek pokušava ići naprijed, da se dominira, igra intenzivno i agresivno, a najvažnije mu je da igrači daju milijun posto i da su poslije utakmice mrtvi od umora.
To spominjanje umora je neminovno dovelo do pitanja kako su igrači prihvatili njegov način rada i pojačan intenzitet treninga i zahtjeva koje od njih ima u utakmicama;
“Ja ne znam kako se treniralo prije, svatko ima svoj put, kako sam već i spomenuo. Ja vjerujem u ovaj put. To pokušavam uvjeriti i igrače – da koliko se daješ na treningu, tako će ti se vratit na utakmici. I mogu reći da sam jako zadovoljan kako su igrači reagirali. Inače sam vrlo kritičan i prema sebi, i prema suradnicima, čak i prema kćerkama kući, pa tako i prema igračima, ali stvarno nemam zamjerke na ponašanje do sada.“
Luka Vušković? – Baš je dobar. Slušao sam o njemu, kaže Leko; čitao po novinama o njemu, ali doista je odličan, rijetko se vidi nekoga sa tako malo godina, a da ima toliko kvalitete. Na njemu je sve, mora puno raditi i bit će to super.
Upitan je i hoće li mu u natjecateljskim utakmicama trpjeti riskantna rješenja u iznošenju lopte, trener Hajduka je načelno odgovorio kako mu je najvažnije da njegovi igrači znaju kako on želi da se igra i da svaki igrač mora biti u službi tima, a ne obratno. Niti jedan igrač nije i neće biti iznad momčadi, dok je on tu. Naravno, svaki igrač ima svoje kvalitete i specifičnosti i bit nogometa je da se njihove kvalitete istaknu, a mane sakriju, ali sve u službi momčadi, kaže Leko.
Spomenuto je ovdje, neminovno, kako je momčad u prošlosti ipak poprilično ovisila o Livajinim izvedbama, a Leko kaže da je svjestan toga, gledao je većinu utakmica Hajduka, ali jasno mu je koliko vrijedi imati Livaju u momčadi, ne samo kao kvalitetnog igrača, nego kao vrhunsku osobu i facu u momčadi općenito. Ipak, kaže, bio bi razočaran sam sobom kad bi igra momčadi ovisila isključivo o jednom igraču. Značio je i Messi za Barcelonu, ali poanta je da se izostanak specifične kvalitete jednog igrača u svakom trenutku može nadomjestiti drugim kvalitetama ostatka momčadi.
Nije htio ulaziti u procjenu koliko će mu vremena trebati za dovesti momčad na razinu da fizički i kvalitativno može odigrati punim intenzitetom pressinga i agresije cijelu utakmicu, ali smatra da je najvažnije da momčad napreduje svakim danom. Želi da taj proces traje što kraće, a hoće li im trebati tri, šest tjedana, ili tri mjeseca ne želi prognozirati, obećava samo da neće kalkulirati i da će se ići punim gasom od početka svake utakmice.
Nešto što je u načelu vrlo važno, a na što treneri ponekad nisu spremni je pitanje je li spreman mijenjati svoju ideju ako vidi da ne donosi rezultat, Leko kaže da mu je sasvim normalno prilagoditi se ako vidi da nešto ne funkcionira. Više voli pobijediti ružnom igrom, nego izgubiti a igrati lijepo. Ipak, logično zaključuje – dugoročno je važno imati igru, jer ne možeš stalno pobjeđivati bez dobre igre.
Na spomen novih pozicija za Melnjaka i Sahitija je rekao kako je Sahiti i u Šibeniku i Hajduku igrao lijevo krilo, a na upadicu kolege kako je sad bek, a ne krilo, Leko poentira – ako smo dobri, onda će bit krilo, ako budemo loši, onda je bek. Vrlo jednostavno. To je ona stara priča – sve je to deset metara gori – doli ili livo – desno, ali Dario i Emir su teachable, pravi su profesionalci koji žele učiti, prilagodljivi su, na nama je da im olakšamo i dobro objasnimo što od njih očekujemo na pojedinoj poziciji.
Tu smo spomenuli kako je u igri kakvu planira Ivan Leko vrlo važna ta pozicija dvije visoke osmice, jer očekuje se od njih ulaženje u prostor koji nastaje spuštanjem napadača, pa i realizacija, za što bi, spomenuli smo idealan bio netko poput Marija Pašalića, a u trenutnom rosteru je baš Sahiti taj koji ima tražene karakteristike, pa smo pitali Leku smatra li da se ovako troši Sahitija na poziciji bočnog?
Dobili smo pohvalu za čitanje trenerskih zahtjeva, a i potvrdu toga da Sahiti zapravo “krpa“ tu poziciju bočnog. Spomenuo je Leko kako voli vezne igrače koji igraju za gol i asistenciju, kaže da je dribling i guranje kroz noge na centru lijepo vidjeti, ali da on želi da se igra za gol i asistenciju. Sahiti, kaže, može biti iskoristiv na više pozicija, u svakom slučaju se radi sve da momčad bude što bolja a ovo je sami početak, kad roster bude kompletiran, onda će se lakše definirati pozicije.
Livaja i Kalinić skupa? Pravi Livaja i Kalinić, to je lijepo imati, zar ne, to je tandem iz snova, ustvrdio je Leko Sve je na njima, koliko je tko spreman i koliko će se staviti u službu momčadi. Pa ponavlja: “Kao što sam rekao – nismo mi u službi niti jednog igrača, nego su oni u službi momčadi. Najvažnije je imati balans, to je ključno.“
Pri dolasku je rekao kako mu je devet od deset ljudi spominjalo kako je lud što dolazi u Hajduk, a kolegu je zanimalo što mu je rekao Igor Tudor, jedan od najbližih prijatelja, koji je imao to iskustvo prije njega, a Leko je rekao kako gotovo svakodnevno razgovaraju i otkrio kako je Tudor bio jedan od rijetkih koji ga nije odgovarao, nego mu rekao da smatra kako je Hajduk pravi izbor za njega, jer zna da on voli tu emociju i izazov.
Za kraj je kolega pitao je li netko od igrača smršavio, referirajući se na svakodnevno vaganje igrača, a Leko je izbjegao odgovor o pojedincima, ali je spomenuo kako ne radi on to jer je lud ili želi biti nekakav policajac, ali smatra kako su za svakog igrača bitna tri elementa – trening, odmor i prehrana. Da bi netko igrao dobro, sva tri elementa moraju biti u balansu. I vaganje je tu jer pod trenerskom kontrolom je samo trening, pa je vaga tu da se barem djelomično kontrolira još jedan element.
Pokušao je kolega doći do odgovora je li Livaja smršavio, ali trener je ostao zakopčan i lakonski zaključio – naravno da su neki smršavili, ali neki su i dobili na masi, cilj je imati balans, kako bi se spriječile ozljede, samo par promila udjela masnog tkiva može činiti ključnu razliku.
Kao bonus pitanje, u samoj nadoknadi je postavljeno i pitanje hoće li biti kazni igračima koji se udebljaju, a trener je to otklonio;
“Mrzim kazne igračima. Mrzim kazne općenito. Čak i doma djeci. Ako nekoga moraš kažnjavati znači da tvoje metode nisu bile dobre, da ti komunikacija ne valja“.
