Naprije malo dosadne povijesti. Rimsko carstvo je, kako su vas učili u školama, započelo s Oktavijanom koji se imenovao Augustom i uzimanjem apsolutne moći završio eru rimske republike. Ono što su tek neki učitelji učili je da je ta situacija bila de facto. De iure je Rimska republika postojala do trećeg stoljeća, dakle još više od 200 godina, a car je formalno samo bio prvi među senatorima.
Eto, još u starome vijeku postajao je taj istančan osjećaj za populističku politiku, znao je Oktavijan jako dobro da će pred rimskim pukom bolje izgledati ako je on samo dio tog republičkog uređanja. I pazite, ne može se nešto prigovoriti na Augusta, on je započeo povjesnu eru koja se naziva Pax Romana koja je bila jedno od zlatnih historijskih era, 200-tinjak godina mira i razvoja. Nakon raspada Rima Europa je upala u kaljužu srednjeg vijeka te je na intelektualnoj, civilizacijskoj i infrastrukturnoj osnovi na razinu zlatnih dana Rimskog carstva došla tek nakon renesanse i prosvjetiteljstva. Nije svaki populizam za zlo.
Hrvatska u ovom trenutku je formalno demokracija. No, teško se oteti dojmu kako Andrej Plenković ima neke oktavijanske zamisli, stvarno misli da je najbolji za Hrvatsku i da je jedini zna što je dobro. Upravljanje unutar sustava mu je ionako autokratsko, zapravo se ništa bitno ne donosi bez njegovog amena. Unutar države je isto sve nekako centralizirano, kažnjava se one koji nisu uz dlaku Rimu, pardon, Banskim dvorima. Pa će se tako sabotirati svjetsko prvenstvo u krosu u Istri i Europske igre u Splitu. Jer eto, igrom slučaja, Split i Istra nisu nekako uz dlaku imperatoru. Istovremeno, nekakvo prvenstvo u veslanju će se bez problema održati u Metkoviću, taj grad ima ispravnu lokalnu vlast.
Kako je i August postavio poluge sustava da zapravo održavaju njegovu apsolutnu vlast, tako se sada i AP trudi ostvariti polazišne osnove za dobar nadzor svih moguće problematičnih zbivanja. Što je najbolje vidljivo na primjeru Lex AP, promjena Kaznenog zakona kojima je samo jedna stvar bitna. Zaustaviti curenje podatka o istragama u koje su uvučeni političari. Zato se kolokvijalno i naziva Lex AP, ljutnja domaćeg imperatora počela je s izlaskom u javnost poruka Gabrijele Žalac i Josipe Rimac ili kako se već sad preziva. U kojima je bilo vidjljivo da i stanoviti AP zna nešto o nabavama softvera koje su se na kraju pokazale zakonski problematičnima.
Ukoliko zakon prođe u formi koju HDZ i Plenković žele, bit će to najveći udar na demokratski sustav Hrvatske još od doba kad Franjo Tuđman nije želio priznati niti jednog oporbenog gradonačelnika Zagreba kojeg bi ljudi izabrali. Doslovno će uništiti bilo kakav uvid javnosti u marifetluke koje rade njegovi politički kompanjoni. Pa i on sam u formi AP koji zna što se događa.
Cilj im je jednostavan, isključiti medije, kazniti one koji će zbog osjećaja dužnosti prema javnosti pustiti van neke podatke. Iako će vladajući kazati kako se to neće odnositi na novinare, njihova intencija da to nedvosmisleno ne stave u zakonsko rješenje više je od indicije da će baš to biti cilj. Novinare se sustavno nije prisluškivalo još od početka ovog stoljeća, kad je to radila POA, a još ih se tamo prije malo više od deset godina nadziralo u akciji “Juda“, kojoj je za cilj bilo uhvatiti Mladena Bajića s rukama u pekmezu, nije odgovarao tadašnjem HDZ-u. Ali i tada nisu prisluškivani, nego su se radile analize njihovih kontakata preko telefona.
Ovim novim rješenjem izgubit će se ograde i mediji će se moći staviti pod nadzor. Bar oni koje se već nije stavilo pod kontrolu na druge načine, prije svega financijskom povezanošću s vladajućima. Ekipa imperatora malo će mirnije moći raditi sranja, mnogo će teže to izlaziti van. A DORH su stavili pod kontrolu ionako, na čelu je osoba kojoj je bitnije mirno broditi nego raditi svoj posao kojim bi se mogla zamjeriti vladajućem.
Novinare se nekad voli nazivati crvima, viče im se da su plaćenici, sad Soroševi ili HDZ-ovi, ovisi čiju stranu držite. Dobar dio novinara i jeste kontaminiran. No isto je tako istina da je onaj mali dio neovisnih medija uz Europsko tužiteljstvo ostala zadnja institucionalna brana potpunoj devastaciji demokratskih procesa. Koji su ionako na tankim granama, iz dana u dan se moramo sve više iščuđavati dokle to ide.
AP i HDZ su odlučili poput Oktavijana staviti sve pod kontrolirano djelovanje. Sad je očigledno na redu ionako devastirani pravosudni aparat i mediji. Iako su ovaj put na istoj strani pravni stručnjaci, novinari ali i suci, HDZ-ov vladar drži da zna bolje od svih njih pa tako sucima Vrhovnog suda uredno tmači da nemaju pojma o nekim pravnim stvarima. Takav je bio i August, smatrao je da zna bolje od sviju i da ga samo ometaju. Kritiku koju bi poslušao mogla mu je uputiti samo mater Acija Balba Cezonija.
