Danas bi mu bilo sedamdeset godina, i na puno mjesta će se danas taj dan obilježiti prigodnim slušaonicama, provjerite društvene mreže koje su danas pune videozapisa sličnih ovome kojeg mi danas imamo za hit dana.
Današnji hit je objavljen 1982.-e, otprilike dok su Pape Sušić, Velimir Zajec, Ivan Gudelj i Miloš Šestić u Španjolskoj još jednom razočarali naciju koja je očekivala puno više od neriješenog protiv Sjeverne Irske, dok se Sarajevo spremalo za Olimpijske igre koje su trebale doći za dvije godine, a tadašnja mladost uživala u vjerojatno najplodnijem vremenu što se glazbe tiče na ovim prostorima.
A Đole Balašević je objavio svoj prvi samostalni studijski album i malo je reći da je “Pub” bio hit. Iako je tadašnja mladost, iskvarena utjecajem zapada uglavnom otkidala na EKV, Azru, Bijelo Dugme ili Idole, a stara garda se držala Vice, Olivera, Arsena ili Tome, paralelno sa svima njima je rođeni novosadski outsider nekako pronašao svoju nišu koju nisu svi voljeli, ali malo kome nije bila draga.
S tog albuma smo mogli odabrati bilo koju stvar, ali nekako nam je legla danas završna stvar s ploče, koja zaključuje to remek djelo, u kojoj Đole, taman negdje pred svoj trideseti rođendan pjeva o tome kako je na pola puta.
Srećom, ostalo mu je nešto malo viška, nije to bilo pola puta, ali ipak dovoljno blizu da bude tužno što je (i) u toj pjesmi gotovo sve pogodio.
