Pojedini teoretičari glazbe klet će se kako je sav muzički izričaj postao banalniji nakon što je Kurt na današnji dan 1994. godine povukao obarač. Bio je to kraj Nirvane, iako će vjerojatno najkomercijalniji uradak izdati tek mjesecima poslije Cobainove smrti. Unplugged in New York dostići će kultni status i među populacijom koja nije bila oduševljena grungeom, pomest će top liste i na kraju zapravo Cobaina posthumno ustoličiti u mainstream.
Zanimljivo je ovo s glazbom koja postaje banalnija, besmislenija… Jer u svojoj srži, Nirvana je najbliža nihilizmu bila. A ipak su kroz taj nihilizam odašiljali nešto, bila je to glazba puna značenja. Pretenciozno je kazati da stvarno ničega nije bilo poslije njih, ali je i neupitno da je glazba izgubila svoj društveni utjecaj na uštrb zabave i prodaje. U kojem god obliku. Zato eto, večeras Nirvana za hit dana, u spomen na onaj tren kad je Kurtu bila puna kapa svega.
I nije lako odabrati bilo koju pjesmu. “Lake of Fire” mi je nekako stihovima najviše bacala da je za to, iako je obrada. Gospođa također voli Nirvanu pa je i ona imala prijedlog ili dva, možda čak i tri. “Come As You Are” bi bila igra na zihericu, rekli bi purgeri van Šibenika. No, na kraju sam zaključio da nije bitno što pustiti, nego odakle. Dakle, dame i gospodo, sat i sedam minuta Nirvane, 37 dana prije nego će Cobain presuditi sam sebi. Iz Tivolija, tu u susjedstvu, odmah preko granice…
