Datum je 15. ožujka 1995, a ja sam, s tek navršenih dvadeset godina u društvu dva rođaka ipak došao do Amsterdama, jer jedan od njih me je nekoliko dana prije toga, kad sam ja rekao da nemam ni novaca ni vremena za to putovanje jer imam neki važan ispit na onom fakultetu preko puta maksimirskog stadiona – upozorio; Budalo, tko zna kad će Hajduk opet igrat četvrtfinale lige prvaka, ne možemo to propustit….
Četvrtfinale nisam propustio, diplomu jesam. Ali, tko zna zašto je to dobro.
Dvadeset i osam godina kasnije, možda baš na godišnjicu tog uzvrata, a možda i dan ranije – juniori Hajduka će podsjetiti na taj slavni datum, samo 240 kilometara bliže Splitu – u Dortmundu, nadaju se navijači Hajduka – na Signal Iduna Parku, poznatijem kao Westfalenstadion.
Još čekamo detalje, UEFA će objaviti hoće li se utakmica igrati 14-og ili 15-og ožujka, a ono što je puno važnije – gdje će se sama utakmica igrati. Jučer su juniori Borussije vršnjake iz PSG-a dočekali u klupskom trening kampu, dakle na igralištu na kojem nema mogućnosti za dolazak ni domaćih, a kamoli gostujućih navijača.
Bilo bi lijepo da se ta utakmica odigra na stadionu velike Borussije, da vidimo taj Žuti Zid i da osjetimo još malo daška nogometne Evrope, makar i u ovoj juniorskoj kategoriji.
U međuvremenu, prije te budućnosti koju željno iščekujemo, danas Hajduk opet igra utakmicu sezone.
Utakmicu u kojoj nema popravnog, utakmicu koja se igra isključivo na rezultat, svaki dojam i svaka ideja učenja za budućnost je u takvoj utakmici čisti višak i nepotrebni luksuz.
Utakmica je to u kojoj svaki sudionik mora biti savršeno pragmatičan i raditi samo ono što će donijeti prolaz dalje.
Nadamo se da su svi sudionici izvukli pouke iz zadnjih tjedana i da će danas odraditi svoj posao najbolje što znaju i mogu. To je – pokazalo se prošle sezone – dovoljno za pobjede u ovakvim utakmicama.
