Umor. Jedino što još osjećam nakon zadnjih nekoliko mjeseci. Sve druge emocije su potrošene, od ljutnje, tuge, bijesa, očaja, rezignacije, nade, razočaranja, koje god se sjetim, prošla je preko mojeg polustoljetnog tijela i tko zna koliko stare duše.
I ostao je samo umor.
Jučer smo dobili očekivani epilog svega što se događalo zadnjih mjeseci, reakcijom navijača koja iznenađuje samo ljude koji pojma nemaju gdje živimo i kakvo nam je stanje nacije u globalu.
I najlakše je osuditi, što će svi i učiniti bez iznimke.
Za nasilje nema opravdanja, a za sve drugo bi se trebalo obratiti na najviše adrese ove zemlje, ljude koji su normalizirali ovakvo stanje i koji nisu odgojili generacije mladih koji će znati što je tolerancija, što je nenasilje i što je na koncu, ako baš hoćete – kršćanstvo.
Idemo na Hajduka ipak. Neka rekapitulacija sezone, koja još ne bi bila gotova kad bismo mi imali lava na čelu kluba i barem tigrove koji za njega igraju.
Ali nemamo.
U startu sezone uprava radi pogrešku s trenerom. Dojam je da je to bio izbor predsjednika, ali to ne amnestira sportskog direktora, jer onog trenutka kad ti se netko nestručan u hijerarhiji poviše tebe dira u posao – reagiraš. Odeš, na koncu konca ako nakon reakcije nema promjene. Dojam je da se to dogodilo više puta, ja bih volio znati više, ali klub o svemu tome – šuti.
I ta šutnja kluba, te informacije koje dobivamo na kapaljku o stanju igrača, stanju financija, ta neka umjetna paranoja od protoka informacija u klubu koji bi trebao bit narodni je jedan od većih problema, jer stvara jedno posebno stanje kod navijača koje na koncu uvijek eskalira. I dobro je kad eskalira na pozitivu, ali…
Ozlijedilo se milijun ipo igrača kroz sezonu. Digresija – pitali su me negdje na početku sezone za mišljenje hoćemo li bit prvaci. Odgovorio sam da će bit teško uz sustav HNS-a, ali da hoćemo, pod uvjetom da nam se ne ozlijedi nitko iz kvarteta Uremović, Žaper, Krovinović ili Livaja.
I jebiga.
Kinezi imaju poslovicu da nešto što se dogodi više od dva puta ne može biti slučajnost. Netko je kriv za sve te ozljede. Ako su krivi tereni, onda je kriv onaj tko je odlučio potrošiti milijun ili dva eura na trenera ili igrača, umjesto na nove terene. Ako je kriv trenažni proces, kriv je trener. Ako je kriv nesportski život igrača, opet je kriv onaj tko je te igrače birao ili nije srezao nesportski život u korijenu.
Na koncu – rješenje je u rukama Nadzornog odbora. Treba nam bolji predsjednik, treba nam bolji sportski direktor, trebaju nam bolji igrači, trebaju nam bolji tereni, treba nam puno toga boljega. Ako ne možemo bolje – dobro, nisu ovi najgori na svijetu, dapače, ima tu puno kvalitetnog materijala, ali treba ih netko dricat, što bi se u Dalmaciji reklo.
Otprilike kao ovo s naslovne fotografije. Ima tu štofa, samo netko treba pronaći pravu perspektivu i pravi raspored, staviti svakoga na svoje mjesto i natjerati ih da svi ispune svoj puni potencijal. I vrlo važno – omogućiti im uvjete za to, za vraga vam je nekoga tjerati da radi ili trči ka’ pas, ako on za to nema prave uvjete i suradnike.
Ipak, oni najodgovorniji, po mojem skromnom mišljenju – moraju otići, a na NO je da procijeni tko su ti. I ne treba čekati kraj sezone, nema nikakvog razloga za to. A ako nemaju spremna rješenja, onda imamo problem. Koji nije nepremostiv ako je volje i znanja, ali Hajduk uvijek mora imati spremna rješenja, to se zove sustav.
Ti ljudi bi, poželjno bi bilo, došli iz samog sustava, baš kao i u prvoj momčadi, ali ako ih nema, mora ih se odabrati s tržišta na vrijeme.
Ono po čemu sve te ljude treba birati jest spremnost na odricanje od osobnih ciljeva u korist klupskih.
Dojam je da je velika većina odgovornih ove godine na tom ispitu pala.
I za kraj jedna potpuna – ludost. Sve se može stavit u perspektivu i sve se može pokrenuti u pravom smjeru već sutra. Hajduk još može bit prvak. Matematika postoji, samo bi opet svi u klubu trebali zaboraviti osobne ciljeve i podrediti se tome da osvoje 24 boda do kraja sezone.
Problem je jedino što smo iz one kineske poslovice već naučili da nije slučajnost da se to ne događa kod nas.
