Jeste li primijetili kako se ovog vikenda malo stišala medijska kampanja prema Hajduku? Jer kako sam istaknuo odmah u naslovu; svemir se vratio u ravnotežu – Hajduk prosipa bodove, Rijeka i Dinamo gaze protivnike kao nekad i sve polako počinje izgledati kao što je zamišljeno u centralnoj mordorskoj kužini.
Vratit ću se na to kasnije, prvo da riješimo neke stvari koje su drugačije nego inače, još uvijek. Hajduk ima momčad koja je po svakom parametru barem ravnopravna suparnicima, a nadmoćna svima ostalima. I po tome bi morao imati pokoji bod više, ali zbog iskakanja iz sustava kod imenovanja struke se pogubilo nešto bodova po putu.
Ipak, ništa što se ne bi moglo ispraviti teškim i krvavim trudom.
Ono što me najviše muči jest obrazac kod momčadi Hajduka koji se već duže vrijeme ponavlja. Nekoliko dobrih utakmica u nizu, pa lagani pad, a onda – apatija. I onda ne valja trener, ne valja sportski direktor, više ne valjaju ni igrači, sumnja u sve i svašta, a kao što je više puta ponovljeno na ovim stranicama odgovornost za svaku lošu izvedbu snosi svatko za sebe.
I da zarežem u meso – Hajdukovi igrači se, po mojem dojmu konstantno – doziraju. Sa samo nekoliko iznimaka koje namjerno neću imenovat, imam dojam da gotovo svi igrači Hajduka doziraju trku. E sad, ja pojma nemam jesu li nespremni, jesu li pretrenirani, jesu li psihički nestabilni, je li sve to skupa samo pogrešan dojam zato što im trener ne daje dovoljno jasne upute, pa se pogube ponekad na terenu, ali jasno je da Hajduk nikako da dođe do onog željenog intenziteta u kontinuitetu.
A takve stvari počinju odlukom. Odlukom svakoga od uključenih – napravit ću sve, ostavit ću svaki atom snage na terenu, koncentrirat ću se cijeli tjedan na svaki trening, na svaku vježbu, na svaki odmor, na svaki obrok, na svaki sastanak, na svako razmišljanje o protivniku, na sve ono što je potrebno da u subotu ili nedjelju pobijedimo protivnika.
Čak i to neko doziranje ima smisla ako je dogovoreno, kolektivno – ono, poveli smo 4-0, možemo sad kolektivno malo manje trčat, igrat na sigurno i ne trošit se bezveze. Ali kad vidiš da trojica idu u pressing, a trojica su baš tad odlučili malo nestat s terena, jasno je da nešto ne štima. Ponavljam, ja pojma nemam koji su uzroci, ali dojam me rijetko vara.
I sad da sve ovo s mojim dojmom o doziranju uklopim u onaj početak. Svim tim momcima bi možda trebalo malo više pokazati što se i kako piše o njima i protiv njih, možda bi baš u tome trebalo pronaći pravi motiv za pokvariti ono što nam serviraju iz mordorske centrale.
Jer ne samo da se podcjenjuje momčad Hajduka na način – nisu oni dovoljno dobri za titulu, nego se doslovno stvara rugalački i u biti ponižavajući narativ – čekaj, oni su stvarno mislili bit prvaci s ovom momčadi?
Meni osobno bi to bio motiv za svaku utakmicu izaći kao da me netko pustio s lanca.
Jer momci moji, vi ste više nego dovoljno dobri za osvojiti titulu.
Igrate za najvoljeniji klub na ovim prostorima, imate podršku navijača, klupsku logistiku koja vas tetoši kao najveće zvijezde, pronađite u sebi taj dišpet i pokvarite planove svima.
