Kad tad će se hrvatsko društvo očistiti od cijelog ovog taloga koji prevladava, a tad će valjda i sport i nogomet preuzeti oni koji samo žele pošteno i normalno natjecanje u ravnopravnim uvjetima.
Ali još će puno vode proteći rijekama i puno valova udariti u obale Jadrana ostavljajući onaj neizbrisiv trag prije nego se to sve skupa dogodi.
A razlog za to je zloba ljudi koji su naumili zadržati status quo zbog svoje koristi i koji su spremni ponavljati laži i iskorištavati najniže strasti da bi dokazali nedokazivo i sve nas pored zdravih očiju uvjerili da ono što vidimo i čujemo nije istina, već ono što nam oni govore da jest.
Ako čovjek izolira šumove s društvenih mreža gdje je teško razaznati stvarne komentare od umjetno pogonjenih i čita samo ono što akteri u hrvatskom nogometu – funkcioneri, igrači, treneri, čak i novinari govore i pišu, lako je razaznati tko je tko u svemu što se događa.
Užasno je teško ljudima koji su sebi objasnili kako je Hajduk Zlo, Dalmatinci lijenčine koje mrze sve hrvatsko što dolazi sa sjevera, a socios model obična komunistička podvala poštenom (sic) hrvatskom kapitalizmu objasniti da motiv onih s te strane koji zazivaju promjene nije protežiranje Hajduka, jer ovi koji žele status quo su toliko puta to ponovili da već i papige misle tako.
A izazivam vas da pronađete samo jednu takvu izjavu. Zaziva se s juga strane suce, zar netko misli da bi oni protežirali Hajduka? Zaziva se micanje političara iz sporta, zar itko misli da je to u ikakvoj vezanosti s Hajdukom?
Morat će se stvoriti nekakav zajednički modus vivendi svih tih navijača, morati će svi, a tu mislim i na dio Hajdukovih navijača – naučiti razdvojiti navijanje za svoj klub od zahtijevanja poštenog sportskog natjecanja.
Znam, generacije su prošle, na ovim prostorima je poštenje i sportska kultura rezervirana još samo za veslače i ragbijaše valjda. I one čudake što se bave istočnjačkim vještinama.
Ali treba nam to, treba nam da ljubav pokreće naš svijet, treba nam da i navijači Dinama i Rijeke shvate da nam ne trebaju suci koji neće krasti njihovom klubu, nego suci koji neće krasti ikome nikad.
Ne moramo se voljeti, dapače, ali dijelimo sasvim mali komadić zemlje i dijelimo ljubav prema nogometu i navijanju, od toga bi valjda trebalo krenuti.
Ali ako je nekome mržnja prema drugome važnija od ljubavi za svoje i želje za dobrobiti tog svog onda imamo problem. Onda su ovi u Mordoru već uspjeli, jer samo shvaćanje da je poštenje i ljubav preduvjet za dobrobit onog koga voliš može donijeti nešto dobro.
Samo čisto srce može donijeti pobjedu u ovoj borbi.
Imate li ga svi, ili su vam važnije vaše male i nevažne pobjede koje uglavnom samo kratkotrajno hrane ego?
