Sizif je, kaže stari mit – bio osnivač i kralj Efira. Promicao je navigaciju i trgovinu, ali bio je pohlepan i sklon prijevari te je često ubijao putnike i goste. Zaveo je svoju nećakinju, preuzeo bratovo prijestolje i izdao Zeusovu tajnu – da je silovao Eginu, kćer riječnog boga Azopa ili, u drugoj inačici mita, Eola.
Zeus je zbog te izdaje naredio Tanatosu da okuje Sizifa u paklu. Sizif je ondje pitao Tanatosa da isproba lance da vidi kako rade, a kad je to učinio, Sizif ga je ostavio okovanog. Budući da je Tanatos bio bog smrti, nitko nije mogao umrijeti sve dok se nije umiješao Ares. Naime, Aresa je živciralo to što ga bitke i ratovi nisu zabavljali jer nije bilo smrti pa je oslobodio Tanatosa i poslao Sizifa u Tartar.
Prije nego što je umro, Sizif je rekao svojoj ženi da baci njegovo golo tijelo nasred javnog trga (navodno kao test ljubavi njegove žene prema njemu). Zbog toga je Sizif završio na obalama rijeke Stiks kada je doveden u podzemni svijet.
Prigovarajući Perzefoni da je to znak nepoštovanja njegove žene prema njemu, Sizif ju je uvjerio da mu dopusti povratak među žive. Kad se vratio u Efiru, Sizif je prekorio svoju ženu što nije pokopala njegovo tijelo i priredila mu doličnu sahranu kao što bi to trebala žena puna ljubavi. Nakon toga se Sizif odbio vratiti u podzemni svijet, ali Hermes ga je silom odvukao natrag
Bogovi su ga za sve njegove prijevare kaznili. Morao je gurati veliku stijenu do vrha brijega, ali prije nego što bi stigao do vrha, kamen bi se otkotrljao te je morao početi iznova. O ovome priča i Homer u svojoj Odiseji. Stoga se danas koristi metafora “Sizifov posao” za uzaludan posao ili besmislene radnje.
Vjerojatno ste se i sami zapitali puno puta što su to Hajdukovci napravili da ovako okrutno već godinama plaćaju cehove i gube razne utakmice za onaj jedan gol koji uvijek fali, malo tko nije nekad u životu odlazeći s Poljuda ili vraćajući se s nekog gostovanja nakon onih pustih glupih poraza razmišljao o sudbini i prokletstvu koje prati Hajduka.
A bez puno filozofiranja o nogometu, pravdi i idealima, još je veliki Albert Camus pisao svoj ogled o Sizifu i zaključio da je stvarni Sizifov grijeh – neprihvaćanje bogova kao takvih. Pojednostavljeno je to shvaćanje Camusovog djela, ali to je otprilike sukus njegovog Mita o Sizifu, objavljenog 1942.
I zapravo, kad čovjek razmisli, jedini pravi grijeh Hajdukovaca je neprihvaćanje pravila hrvatskih nogometnih bogova.
Danas Hajduk igra protiv Istre. Najvažnije što vam imam za reći je da pazite gdje parkirate oko Poljuda, da ne dobijete kaznu od komunalaca.
