Rusija je i službeno izašla iz dogovora za žito, kojim se iz Rusije i Ukrajine izvozila uglavnom pšenica preko Crnog mora, a da se trgovački brodovi ne moraju brinuti. Potencijalna priča o nastavku ovog programa zapravo je jedna od prijelomnica rata na istoku Europe.
Naime, iz Ukrajine stižu vijesti kako se razmišlja o nastavku transporta, bez obzira na ruski stav. O tome je pričao i sam predsjednik Volodimir Zelenski. Računica je jednostavna, Turska je sama navela kako smatraju da se program može nastaviti i bez ruskog učešća. I to je ono što stvara prijelomnu točku.
Jer ovaj novi plan vjerojatno bi značio da turski ratni brodovi prate trgovačke iz Odese sa žitom u njihovim spremištima. Ratna mornarica članice NATO-a štitila bi trgovačke brodove kontra ruske navalne sile. Bila bi to prva prava konfrontacija Rusa sa Savezom, ako se ne računa indirektan pokušaj rušenja američke bespilotne letjelice iznad Crnog mora. Rusi su tada pazili da ne iskoriste direktna borbena sredstva, a to kod trgovačkih konvoja ne bi moglo biti slučaj.
Ukoliko se ovakav aranžman dogovori bit će to škaljiva situacija za Ruse. Prije svega politička, upitno je koliko žele ići direktno na NATO, a pogotovo koliko žele pokvariti odnose s Turskom, koja im je i dalje jedan vid komunikacije prema Zapadu. Treba se prisjetiti, ruska je država dosta mirno prešla preko jednostrane odluke Erdogana da zapovjednike Azova iz Mariupolja vrati u Ukrajinu. Ne žele ući u politički sukob s Turskom.
Druga je stvar pitanje same vojne moći. Zbog zatvorenosti Bospora za vojne brodove, turska mornarica trenutačno ima veću napadnu moć od Rusa na Crnom moru. Jer, jasno, Turci nisu sami sebi uveli zabranu kretanja Bosporom. Tako da Erdoganove postrojbe mogu imati na raspolaganju 16 fregata, dok Rusi imaju desetak ozbiljnih brodova. Svaka turska fregata nosi po osam američki protubrodskih projektila Harpoon, za Putina svakako nije vesela stvar da mu Turci samo jednom salvom mogu potopiti kompletnu crnomorsku flotu.
Na kraju odluka neće biti vojna, jer ona otvara kaos ako je vojna. Bit će politička, prije svega prvo turska, oni moraju odlučiti hoće li ići u to konfrontiranje. Ukoliko uđu u to, loptica je na strani Putina. Ne Rusa nego samog Putina, on će morati odlučiti koliko daleko je spreman ići, vojska u ovo m slučaju će čekati njegovo mišljenje. Zbog svega ovoga, baš je ova priča u razvoju o nastavku transporta žita ona koja će pokazati mnogo toga za nastavak rata.
