Ajmo po redu, nećemo sad ubijati uvodima.
Pod jedan, Dinamo je bio bolji protivnik na terenu, Hajduk opasniji. Govori sad Bišćan o deklasiranju, no to je za unutarnje potrebe, treba digunti ekipu nakon ovakog šoka u zadnjim sekundama, slijedi ga još dug put i europsko pretkolo, a imali su ogromno psihološko pražnjenje. Dinamo je do 65. minute držao balun, imao kontrolu igre, ali nije napravio niti jednu izrazitu šansu. Gol su zabili nakon serije grešaka Hajduka koje su kao šlag na vrhu imale nevjerojatnu reakciju Ferra kojeg je Špikić otpuhao kao da je Livaja i Petković u jednom.
Malo svakog navijača Hajduka mora zabrinuti prelagan dolazak igrača Dinama u zonu za centaršut ili čak i udarac. Ta će se stvar morati popraviti, bar protiv jačih protivnika, nije za vjerovati da će Hajduk protiv slabijih igrati u niskom bloku. Intencija je bila jasna, s hrpom obrambenih tijela jednostavno zagušiti prostor za Petkovića i Baturinu, najopasniji dvojac s druge strane. I uspjelo se u tome, iako je Hajduk generalno bolje odigrao u Superkupu, ovaj segment je bio bolji sinoć, dva odlična igrača Dinama nisu puno pokazala.
Druga zanimljivost koja se treba spomenuti je Ivan Lučić. Golman koji je došao u Hajduk spreman sjediti na klupi, u perspektivi postati čak i treći vratarski izbor. No, još se jednom dokazalo da u nogometu i sreća igra bar malu ulogu, dobio je priliku na golu i iskoristio je. I to na kakav način, postao je jedan od garanata sigurnosti te bitan kotačić u gradnji igre. Skinuti penal Petkoviću samo je isplata za sve dobro odrađeno. A i nije slučajna, sam je golman Hajduka rekao da se spremao statistikama izvođenja, još je čekao do kraja za odabir strane, na kraju trenutak koji je prelomio susret, koji odlazi u drugom smjeru. Lučić i nakon toga hladan kao špricer. Golmani, posebna sorta sportaša.
Treća stvar su Marko Livaja i Rokas Pukštas. Koji zapravo nisu odigrali dobru utakmicu, Livaji ništa nije išlo od noge, Pukštas je bio dobar u defanzivnim zadacima, ali prema naprijed nije napravio ništa bitno. Ali prvo potez genijalca, ono zbog čega moraš imati Livaju na terenu i kad ga ne ide. Malonogometaška reakcija i 1:1, bilo je tragikomično gledati bahatog Livakovića koji se čudi da nije faul na njemu.
A imao je sreće, u ove dvije utakmice da se primjetiti da suci rade nešto što ne bi smjeli prema pravilima, čekaju glas iz VAR sobe za neke situacije. Pa je sačekao Pajač sekundu i svirao gol. Da ga je prvo poništio, nakon pregledavanja snimke morao bi dati penal i crveni karton Livakoviću, ne bi se Hajduk žalio niti na tu opciju.
Pukštas pak nije stao raditi preko 90 minuta i to mu se isplatilo 20 sekundi prije kraja. Na njegov način, skokom i golom na sjajnu asistenciju Odjidje. Pošten je sport, kad-tad ti vrati za trud i naporan rad. No, američki je to mentalitet. Dok bih ja sad dva dana bio Graelish za sirotinju na njegovom mjestu, on će vjerojatno pojačati ritam treninga.
Četvrta stvar su novi igrači u Hajduku. Sad je već besmisleno govoriti da je Odjida-Ofoe vanserijsko pojačanje, neće njegove godine ništa značiti. Vidi se da je prijatelj s Perišićem, a s njim ne postaneš prijatelj po kavanama nego po teretanama. No, jučer je Moufi pokazao da će biti veliki plus kad uđe u puni ritam. Fizički jak, to se znalo, ali i odgovoran i dobar u obrani, Ivanušeca je bez nekih većih napora rješavao jedan na jedan. Uz to, sinoć smo vidjeli i kako ima dobru loptu, ona u prostor iz koje je Pukštas dodao Odjidji, a Livaković izvadio balun ispod grede, ne može to baš svaki bek tako. I Dajaku je sinoć pokazao da ima neku igračku živost, potencijal je tu, samo je dojam da će se s njim morati još dosta raditi.
Peta zanimljivost je jeda tekstualna prevencija. Protiv onih koji će vikati da je Hajduk drugi gol zabio iz kornera kojem je prethodio ofsajd. Što je najvjerojatnije točno. No, točno je i da je gol Dinama priznat iako je isto najvjerojatnije bilo zaleđe, Ivanušec zaklanja pogled Lučiću, to je direktan utjecaj na igru. Te još, penal na Pukštasu, evidentno je udaren po nozi, a ne može se ući u priču o intenzitetu, koji minut nakon toga za otprilike isti intezitet koljena o koljeno svira se penal za Dinamo. Tako da Hajduk može vaditi više problematičnih trenutaka ako se krene u tom smjeru. Van toga, Pajač je zapravo odsudio solidnu utakmicu, treba mu dati pohvalu da je puštao igru, nije sve svirao kao faul. Možda malo upitan kritierij kartona, no kad bi to bila najveća mana domaćih sudaca, bili bi na konju.
Šesta zanimljivost je problem gradnje igre Hajduka, koji još uvijek postoji. Već treću sezonu protivnici znaju da je u tom segmentu bitno zatvoriti Krovinovića, Dinamo je sinoć kao primarnu misiju baš to stavio za dvojicu igrača. Petković je zatvarao put dodavanja, a Baturina je stajao uz Krova, dok su plava krila stiskala zadnju liniju Hajduka. I jednostavno su nastajali problemi, izuzetno je težak bio izlazak bilima. Morat će Leko i Nikoličius razmisliti o rješavanju ovog problema. Stavljanje Melnjaka na trećeg braniča tada, a uvođenje Sigura u vezu. Ili dovođenje još jedne šestice koja može primiti balun od obrane i golmana. Opcije su uvijek tu.
Sedma stvar je pitanje psihološkog momenta koji će ovaj meč proizvesti. Na navijačima se već vidi, gori sve, Rijeku će dočekati pun stadion ako ne odgode. A igrači su vidjeli da gubiti 0:1 ništa ne znači, sve se stigne. Takve stvari grade karakter, podižu samopouzdanje. Zato je bilo bitno da se Hajduk jučer nije snuždio nakon pogotka, nego je nastavio igrati. I da se nije zadovoljio s 1:1, nego je gurao naprijed, prije svega na pogon Odjidje i desne strane Moufi-Dolček.
Osmo je ponono pitanje fizičke spreme. Ili je Hajduk jako dobro spremljen, ili se Dinamo zafrknuo u procesu. No i sinoć, kao i prije tjedan dana, prema kraju utakmice bili su preuzimali fizički primat. Rijeka će tu tek biti prava točka za procjenu gdje je Hajduk. Jakirovićeve ekipe tradicionalno su dobro pripremljene, vidjet će se je li zasluga za dva dvoboja fizičke nadmoći bila sprema Hajduka ili nesprema Dinama.
I deveto. Ivane. Prijatelju. Druže. Brate. Legendo. Zar ne vidiš da je stvarno vrime? Ne osjetiš nešto u zraku, divlji ritam bubnjeva? Onu napetost koja više od deset godina čeka da eksplodira? Ostavi škrtcu Levyju milijun više, stavit ćemo štanda na Rivu i skupiti i više od toga. Marko i Vadis trebaju pomoć da i ovih preostalih 35 kola odrade kako treba. Nemoj čekati zimu.
