Idu malo ukašnjele zanimljivosti, zdravlje je uzrokovalo ovaj poček, viša sila reklo bi se. Ali hajdemo mi po redu.
Prva je stvar da napokon u ovoj kalendarskoj godini nećemo kukati nad brojem dugih lopti koje je Hajduk ispucao. Ukupno 38 puta se posegnulo za tim rješenjem, sasvim korektan broj i na tragu izdanja tima od jesenas. Potpuno druga pjesma u odnosu na pra dva susreta i preko 140 dugih lopti u tih nešto više od 180 minuta. Jasno, utjecaj na to je imala i igra Belupa, koji se branio u niskom i srednjem bloku koji omogućuje nešto mirniju gradnju igre. No, ne treba zaboraviti da je znao Hajduk i u takvoj igri ponekad bjesomučno ispucavati duge lopte. Sad je baš bilo kako treba, mirna gradnja te čak malo i promijenjena, gdje se znalo kombinirati i kroz sredinu.
Druga je zanimljivost već spomenuti Belupov gard. Oni su se očigledno primarno došli braniti, i zapravo nije to loše izgledalo po njih. Hajduk je držao kontrolu, napadao, ali količinom tijela blizu golmana spriječavali su stvaranje onih stopostotnih prilika. Plan je vjerojatno bio izdržati 60-65 minuta tako, pa onda kad krene nervoza domaćina nešto iskemijati kontrama, Problem s takvim planovima je da Hajduk ima igrače koji samostalno rješavaju te i takve susrete čistom individualnom kvalitetom. Čak i u manje kontroliranim susretima, a bili su ovaj put u potpunosti imali kontrolu prvih 75 minuta (zadnjih 15-ak minuta susret je prešao u neke ležerne vode).
Treće je da se ovdje na Trafici osjećamo malo kao Izaija, skoro da možemo proricati po kućama. Prije svega, Piksi je zadnju svoju Kultnu posvetio Nikoli Kaliniću i njegovom ustanku iz pepela, sjajna je to najava bila onog prvog gola. Stariji koji su pratili Nippera sjetit će se možda Lena Duggana, on je na Nipperova dodavanja izvodio baš ovaj bočni volej. Uz taj gol treba malo oduševljenje i za ono spuštanje lopte Sahitiju, iz čega se na kraju izrodilo 2:0. Drugo proračanstvo i nije toliko proročanstvo, nego su samo zbog uvjeta na terenu i oni kritičniji i verbalno agresivniji vidjeli koliko Krovinović znači Hajduku, o čemu smo u nekoliko navrata već pisali. No, o tome u sljedečoj točki.
Ta četvrta zanimljivost je da je Roy Ferenčina postavkom na terenu i odlukom da Krovinovića na zadnjem veznom ne pokriva s čovjekom nego zonski omogućio da se po medijima i društvenim mrežama piše kako je odigrao odlično. A fora je jednostavna, bez indijanca na sebi mogao je na miru primiti loptu, dobro sagledati riješenja naprijed i onda poslati opasnu loptu, tako je uostalom krenulo s prvim golom. Kad ga igrač markira stalno, nema toliko vremena, mnogo prije se mora riješiti lopte i onda su to češće sigurna odlaganja na stranu ili nazad, što prosječnog neukog promatrača zna iritirati. Vjerojatno bi završili na psihijatriji da su navijali za onu Barcelonu s Xavijem. Sad se sporije rješavao lopte nego inače, a oni koji inače grintaju da guši igru ovaj put nisu imali prigovora… Uglavnom, Krovinoviću kad date zraka kako je to Belupo dao, Hajduk može Sigura gurnuti skroz naprijed, jer ne treba više sudjelovati u izgradnji, a lopte koje dolaze u napad su višestruko opasnije. Jasno, nakon ovog susreta niti jedan trener neće ponovno ići na zonsko pokrivanje, evo proročki već za Rudeš govorimo kako će Mladina staviti nekog da ga prati striktno. Doduše, manji će im benefit biti jer će se Žaper vratiti, pa i dalje s gradnjom ne bi trebalo biti problema, ne možeš striktno markirati pet igrača na terenu.
Peta je stvar kako će ta gradnja i kontrola igre u ovoj polusezoni ipak biti drugačija nego jesenas, što je novi problem za protivničke skaute. Jer Brekalo je novi element koji sudjeluje u tom segmentu igre, bilo izbacivanjem nisko na stranu, bilo spuštanjem u vezu na poziciju osam. Takav individualan kvalitet ipak će natjerati protivnike da dobro razmisle hoće li raditi pritisak već na obranu i tzv. holdere u sredini. Jer takvo što otvara više prostora u ovim zonama gdje se Brekalo pojavljuje. Protiv Belupa je tu bio velik promet, ali i velika potrošnja, imao je dosta izgubljenih posjeda, jasno se vidjelo da je ipak tek desetak treninga odradio s ekipom. Plus se kod njegove igre najviše osjetiti nedostatak klasičnog lijevog beka, koji bi iza njegovih leđa prolazio uz aut-liniju i time stvarao i širinu i dubinu. Još jedan veliki Brekalov plus je da nije statičan, već ga se po čitavom terenu može vidjeti. I gol je namjestio s pozicije desne špice, a igra kao lijevo krilo…
Šesto je da Hajduk u Emiru Sahitiju ima doktora Jekylla i gospodina Hydea, nerijetko i u jednom napadu se vide te dvije osobe. Dakle, Albanac loše odigra prvi dio, bio je vjerojatno najlošiji Hajdukov igrač na terenu, s nekoliko prosutih lopti i generalno s nekom nervozom u igri. A onda u drugom poluvremenu podijeli tri asistencije. Tri. Uz napomenu da je kod prve zapravo dva puta ranije morao slati loptu Brekalu, ali ne, Sahiti to mora sahitijevski, drukčije. Nema se tu šta puno dodavati svemu onome ranije napisanom o njemu, on je jednostavno takav igrač, hakler, nekad neracionalan, ali kad ga ide jedan je od najboljih u ligi. Da konstantno može biti u dokor Jekylle modu, bio bi nositelj u klubovima gornjeg doma liga petice. Ovako se dogodi jedno poluvrijeme kao da zabušava (nije, on nikad trkom nezabušava), a u drugo masakrira protivnika.
Sedma zanimljivost je da ipak moramo i suđenje spomenuti, pogotovo jer su ga neki označili kao dobro. Dok je Čulina još jednom pokazao koliko nije za ovu aktivnost i da njemu izraz “držanje kriterija” ne postoji u riječniku, Ako je Sahiti dobio žuti karton za onaj start, onda prema tom kriteriju je Lepinjica trebao na tuširanje prije 45. minute. Istovremeno, čitav drugi dio Uremović se trudi dobiti karton da se očisti za Rudeš, a ovaj ga daje tek nakon što je ovaj Slavonac vježbao grčko-rimski stil hrvanja na terenu. Kako volimo za Kolarića napisati da je vjerojatno najbolji domaći sudac trenutačno, tako se može kazati da je Čulina u potpunosti na drugom kraju spektra. Iako, u bizarnom tvistu, ovo je njegov susret koji je najmanje problematičan kad je Hajduk u pitanju, Lepinjica jeste radio veliku količinu prekršaja, ali nisu bili pogibeljni kao onomad kad je Ante Erceg dobio dozvolu za ubijanje.
Osmo je da uz gore spomenute igrače svakako pohvale zaslužuju Kalik, Sigur i Uremović za svoju partiju, koja je bila na nivou kako to u Hajduku mora izgledati. No, ja ću posebno izdvojiti jednog drugog igrača čiju partiju kao da ljudi nisu primjetili. Rokas Pukštas je nakon dvije ipak malo dizelaškije predstave napokon bio na rangu pravog Captain Americe. Ključan igrač za reposjed, u duelima je čitava vezna linija ovaj put odradila vrhunski posao, ukupno 31 duel na zemlji su imali, od čega su dobili 22. Rokas je imao nestvarnih 9/11, a uz to ga se i pet puta fauliralo. Ovaj put možda nije ušao u neku priliku, ali je sve što treba obavio vrhunski. Kalik i on, uz osiguranje u Krovinoviću, odradili su svjetski posao u kontrapresingu. Uz to, Pukštas je sudjelovao u probojima desne strane sa Sigurom i Sahitijem, što je bio najopasniji dio Hajdukove taktike.
Deveta zaključna stvar je da Hajduk od svih konkurenata ima zapravo najveće unutarnje rezerve. Pazite, još zajedno nisu Livaja i Brekalo bili na terenu, bit će recimo tada zanimljivo vidjeti koje će zone terena tko okupirati, a dobitnici bi trebali biti ponajprije Pukštas i Sahiti, koji će dobiti prostora prema naprijed. Još jedna oklada: iako mnogima vjerojatno djeluje da će Livaja s Brekalom manje se izolirati na lijevoj strani, spreman sam u pivu se kladiti da će zapravo sad više biti na tom dijelu terena. U veznoj liniji Hajduk ima više opcija, a uz sve to hrpu energije, što je često i najbitnije u ovakvim maratonima. Uz sve to, kao slon u staklarnici se može vidjeti sve ono što Perišić radi, gdje je jasno da bi se on mogao vratiti dok je sezona još u punom pogonu. I ne zaboravimo za kraj, Afrički kup nacija je gotov, napokon će na lijevom beku biti lijevi bek. Moufi je zapravo jako dobro zakrpao to mjesto, prije svega defanzivno, ali zbog stila drugih igrača baš je izrazito bitno što će na tom mjestu napokon biti ljevak koji može širiti stranu.
