Prijelazni rokovi su kao kakav slatko-ljuti umak kineski, ima svakakvih okusa, nekome je drag, netko ga ni na stolu ne voli vidjeti, a u konačnici uvijek nešto košta. Ulazimo u posljednja dva tjedna službenog roka u HNL-u, pa je možda neloš trenutak napraviti kratku rekapitulaciju prije nego se uđe u foto-finiš koji će očigledno biti zanimljiv sam po sebi. Ponovimo još jednom staro pravilo, ništa od ovog nije pisano s nekim insjaderskim informacijama, već samo javno dostupnima.
Prva zanimljivost je da nije bilo transfera trenera u Hajduku. I dok bi to trebalo biti nešto normalno, ipak se mora napomenuti u situaciju gdje su četiri kluba već promijenila trenera. Pet, ako se računa da je Belupo u sezonu ušao s novim. A za vjerovati je i da fotelja Roberta Prosinečkog u Rudešu nije baš izlivena u betonu, obzirom na rezultatski start. Uz neke navade Hajduka iz prošlosti, jasno je da je ovo veliki plus. Tim prije što je kostur ekipe ostao na okupu. Dobili smo eto nekako i taj priželjkivani kontinuitet.
Druga stvar je kako je najspominjaniji transfer ljeta onaj koji se nije dogodio i za kojeg se ne zna hoće li se dogoditi te na koji sam Hajduk ima najmanji utjecaj. Jasno, radi se o Ivanu Perišiću. Objava di Marzia potaknula je svojevrsno ludilo među navijačima Hajduka, no od tada se nije zapravo mnogo promijenilo. Iz Hajduka su u više prilika istaknuli kako će biti spremni ako se ukaže prilika. No, na koncu je to odnos Perišića i Tottenhama, tek kad i ako se to razrješi Hajduk dolazi na dnevni red. Stoga je nekako najlogičnije zaključiti da će se više znati iza 1. rujna, kad se zatvara rok u Engleskoj, a u Hrvatskoj traje još sedam dana. Londonski klub na tržištu traži još jedno krilo, mogao bi to biti signal da nisu neskloni ideji odlaska Perišića. Tim prije jer nije u kvoti domaćih igrača, a “pijetlovi” trenutno imaju problema s tim, na rubu su dopuštenog broja stranaca. Kako god bilo, za sad je ta priča na čekanju.
Treće je još jedan transfer koji se nije dogodio, bar ne još. Dosta rano u roku je postalo jasno da je Hajduk poslao Osijeku ponudu za Mihaela Žapera, nekako više nije ni tajna da sam igrač ima želju doći u Split. Ali Slavonci za sada ne pristaju na iznos koji je Hajduk poslao, a koji se prema medijskim napisima kreće između 700 tisuća i milijun i pol eura. Žaper bi svakako dobro došao, trenutno u sastavu nema zadnjeg veznog njegovih karakteristika, a nije nebitno da može odigrati na halfu. Ljubiteljima igre posjeda zasigurno cure sline kad se spomene mogućnost obrane u kojoj bi bili Žaper, Elez i Sigur, tehnički jača od polovice veznih linija u ligi. No, i ovdje će se očigledno trebati čekati. Osijeku trebaju novci, zbog toga su nedavno prodali i Barišića, jednog od nositelja igre. Ali im neki kapric ne dopušta da tek tako ode bivši kapetan u Hajduk.
Četvrta zanimljivost tiče se jedne od izjava koja je obilježila mandat Lukše Jakobušića, ona kako je dobro kad se ne razumiju njegovi potezi. Vjarojatno bi je danas povukao da može, prečesto se u mnogim kontekstima koristila, no kod dovođenja Fahda Moufija pokazala se točnom. Na prvu se činilo suvišnim dovesti desnog beka kad se Sigur pokazao odličnim rješenjem na poziciji, a tu je i Dino Mikanović. S prekomandom Sigura u veznu liniju, gdje pruža i bolje igre, dovođenje Moufija dobilo je smisla. Pogotovo jer se za sada pokazuje pravim pojačanjem, impoznatne su njegove fizičke predispozicije.
Peto je Vadis Odjida-Ofoe, najzvučniji dosadašnji transfer. Prekaljeni internacionalac koji ima i nešto sitno nastupa za belgijsku reprezentaciju u eri njihove najjače vezne linije svih vremena. Njega se uspjelo dovesti dobrom pričom, što je dosta bitno, da se može privući igrače koji su statusom ipak iznad Hajduka. Koji mu zasigurno nije dao plaću kakvu bi imao negdje drugdje. Je, imao je do sada jednu grešku na terenu koja je ispala jako skupa, ali isto tako je u većini dvoboja bio razlika u veznoj liniji.
Šesti je dolazak Dialla, koji se do sada isplatio zbog svoje univerzalnosti, pokrio je i halfovsku poziciju nakon ozljede Ferra. Onako na oko možda ima problema sa zaigranošću na tom mjestu, ljudi obično vole da braniči probleme rješavaju ekspeditivno, dok Diallo voli ta dodavanja, što nekad napravi problem. Uglavnom, za njegovu ocjenu još će se neko vrijeme morati sačekati. No, alternaciju za Melnjaka se moralo naći, nije realno da čovjek igra skoro sto posto svih natjecateljskih minuta. U ovu kategoriju čekanja za procijenu svakako upada i Leon Dajaku.
Sedma zanimljivost je Zvone Šarlija i sva sigurnost koju je sa sobom donio u zadnji red. Nekako pritajeno je došao, nije njegovo dovođenje iz PAO-a izazvalo neki šušur među navijačima. A na kraju je bio možda i najkonstantniji Hajdukov igrač od početka sezone, uz Lučića i Sigura. U ekipu se tako uklopio da sam skoro zaboravio da njega moram spomenuti, dojam je kao da je sto godina tu. Još je uspio izvesti do sada najpamtljiviji potez sezone, ono blokiranje lopte mawashi gerijem pamtit će se dugo vremena.
Osmo su izlazni transferi i posudbe, čime se rasčistio roster prve ekipe. Za sada je najvrijedniji bio odlazak Lukasa Grgića, beskompromisnog borca. Dolaskom Odjidje te stasavanjem Pukštasa i Sigura taj je potez bio dosta smislen. Tim prije jer Grgić nije ona klasična šestica, mjesto koje trenutno karakteristikama u Hajduku zadovoljava samo Sigur. Dosta onih iz juniora koji su bili nositelji igre viceprvaka Europe otišlo je po posudbama, gdje moraju pokazati da su spremni za seniroski nogomet. Najviše će se pratiti Capana, koji je prošle sezone imao i nekoliko bitnih nastupa u prvom sastavu, a koji će na ne baš idealnim terenima BiH morati dokazati da može igrati i kad ga se fizički jako stisne. Jer hoće tako u toj ligi. A Solin će još jednom odigrati ulogu Hajdukovog inkubatora. Da se prođe kao prošle sezone, kad je i tam o stasao Rokas Pukštas, na Poljudu mogu biti zadovoljni. I u ovoj kategoriji se jedna stvar iščekuje. To je sudbina Luke Vuškovića, kojeg mami pola Europe, ali koji za sada nigdje nije otišao, a nije upisao niti jednu minutu natjecateljskih utakmica.
Deveta stvar je ono što još nedostaje. Dosta medija danas navodi kako je Jan Mlakar na izlaznim vratima, ukoliko se pokaže točnim ionako najtanja pozicija krilnih igrača dodatno će vrištati potrebu dovođenja krila ili dva. Jasno, tu bi se kompletno promijenila situacija ukoliko bi se ostvarile težnje iz druge točke ovog teksta, krilo bi s najtanje postala najopasnija Hajdukova pozicija. No, kako rekosmo, to je još uvijek u sferi čekanja i dodatne vrijednosti. Dio javnosti spominje Belupovog Antu Crnca, koji je istovremeno problematičan za dovest, ali može biti i prilika. Naime, za vjerovati je da ga je Dinamo prepustio Koprivničanima uz neki postotak prodaje. Tako da bi im se možda isplatilo dobiti neke novce i postotak daljnje prodaje, izvesti nešto slično što je Gorica napravila Hajduku sa Špikićem. No, pitanje je bi li Slaven bio spreman to napraviti Zagrepčanima, oltar je ipak oltar, koliko god kratkoročno donijelo zaradu. Tu je i pitanje špice koje se komplicira potencijalnim odlaskom Mlakara. Na tom mjestu zabetoniran je Marko Livaja, no što kad ga treba zamijeniti? Ukoliko Slovenac napusti Hajduk, jedina zamjena ostaje mladi Čuić, pitanje je može li on trenutačno to breme iznijeti. S druge strane, teško je i nabaviti dobrog napadača koji bi u startu bio spreman kupiti mrvice minutaže u utakmicama. Možda će zbog toga to biti i najveći izazov za Mindaugasa Nikoličiusa u ovih sljedećih 15 dana.
