Teški antiklimaks na Poljudu sinoć. Nerealno je bilo očekivati da će bijeli do kraja sezone pobjeđivati, ali rijetko tko je mislio da će se protiv Istre na domaćem terenu upisati poraz. No, hajdemo sa zanimljivostima.
Prva zanimljivost je da je pobjeda Istre najvjerojatnije došla iz neregularnog gola. I to čak ako po strani stavimo mogući faul kod Istrinog kaznenog prostora koji mu je prethodio. No, Erceg je u kontri najvjerojatnije bio u ofsajdu. U malo što se možete zakleti u životu, tako ne mogu ni u ovo 100 posto, ali kako sam bio potpuno u ravnini Ercega i Ferra kod dodavanja, s 99 posto uvjerenja mogu kazati da smatram da je Erceg bio u ofsajdu. No, stari je problem s ofasajdima kod centra… Pitanje je ima li ofsajd kamera uopće dovoljno širok kut da uopće vidi ova zbivanja u središnjem krugu. Da je vjerojatno ofsajd posredno potvrđuje i položaj linijskog suca. On trči unazad kad Erceg prima loptu, a kako obično stoji u crti sa zadnjim igračem obrane, to pojačava ovaj dojam. Zašto ga on nije vidio, tko to zna. Uglavnom, VAR tehnologija već je dva puta s ofsajdima na centru bila na kušnji kod Hajduka, oba puta su presude bile protiv bijelih.
Drugo je da ono da nitko nije očekivao pobjedu Istre odnosi se i na njihova trenera. On je došao pokušati odigrati 0:0 na starodmodni način parkiranja autobusa. Već su viđene takve situacije na Poljudu, ali ovaj put su se Puljani odlučili i na jednu u posljednje vrijeme ipak rijetko viđenu strategiju. A to je zadržavanje vremena od prve minute susreta. Potpuno bizarno je bilo vidjeti Majkića koji u desetoj minuti para živce čitavom stadionu prenemaganjem kod ispucavanja lopte. Čak su Istrani imali i posebnu taktku koju se ne može drukčije nazvati nego lažno građenje iz obrane. Golman bi izveo loptu do braniča, koji bi je potom jednostavno ispucao prema naprijed. Sve je to pokazivalo da su došli odigrati 0:0, gol je vjerojatno njih iznenadio jedako kao i Hajdukove navijače. Uspjevali su gosti i beskrajnim dodavanjima u obrani u par navrata dodatno umrtviti igru, a Hajdukov presing nije bio uspješan u tim situacijama.
Kod treće zanimljivosti napokon nakon odlaganja prelazimo na Hajduk. I to da je ovo prvi u potpunosti poraz kojem su kumovali treneri nakon onog vremena kad se pokušavalo igrati s trojicom u posljednjoj liniji. Krive zamjene, nejasan plan igre, pogotovo u drugom dijelu, a po prvi put ove sezone smo vidjeli i kaotičnu igru u obrani. Veliki minus je ostavljanje Dolčeka u igri, koji čitav susret nije nešto pokazao, ali uz to je od 65. minute disao na škrge. I to ispred Ćustovića, imao je problema s vraćanjem u obranu nakon akcija Hajduka, a taj umor je kumovao da je u posljednjih pola sata imao tri do četiri ozbiljne pogreške. Nejasna je i intencija s bombardiranjem centaršuteva posljednjih pola sata, a najbolji skakači u ofenzivnom dijelu su ti Livaja i Melnjak, koji jesu solidni skok igrači, ali protiv istarskih tornjeva nisu imali šanse. Pokušalo se na kraju sa Šarlijom prema naprijed, ali se povuklo zbog toga Melnjaka, što je isto upitan potez. Iako je lijevi bek službeno, ipak se radi o “fox in the box” tipu igrača koji zna zabijati otpatke. Uglavnom, trenerski baš loše odrađen dvoboj.
Četvrto je da se lagano vidi jedan modus Hajdukove igre. Kad se izvadi Filipa Krovinovića, povezana igra gubi svoju strukturu. Postoji dio navijača koji će minorizirati Krovinovićevu ulogu u ekipi, ali jedna je stvar neumoljiva. Kad je izašao protiv PAOK-a, Hajduk je izgubio tečnost igre. Kad je izašao protiv Istre, prestalo se uopće pokušavati nešto napraviti po zemlji. I još je jedan veliki plus koji donosi, uvjerljivo je najjači igrač bilih kad je u pitanju presing, jednostavno ima osjećaj kad treba krenuti. Jedini put kad je Hajduk uzeo loptu visoko Istri bilo je na startu drugog dijela baš kad je on krenuo u presing. A zamjenio ga je Kalik s kojim se ništa nije dobilo, samo izgubilo protočnost u igri, kao i onaj defanzivni segment koji donosi Krovinović. Koji se jeste dva puta okliznuo u drugom dijelu s loptom, ali je i unatoč tome u tom trenutku statistički bio najuspješniji dodavač u ekipi uz Sigura.
Peta stvar je da Hajduk treba bar još jedno krilo dovesti u ovih sljedećih šest dana. Situacija je takva da se jednostavno ne može pouzdati u ova tri koja su trenutno na dispoziciji. Iako je Sahiti sinoć pokazao da se lagano budi iz ljetnog sna, pa nije bilo najjasnije zašto se njega mijenja, a ostavlja indisponiranog i umornog Dolčeka. No, za neki veći nivo igre treba bar jedno bolje krilo od onog što se trenutno ima. Hoće li to biti Perišić, Mounir ili netko treći zapravo je svejedno, samo da ima kvalitetu probijanja strana. I ako je ikako moguće da zna ulaziti u završnice. Dobro, nije svejedno, Perišić bi ipak bio nešto drugo.
Šesto je pitanje realizacije kod Hajduka. Kad je Livaja indisponiran kako je sinoć bio ekipa se jednostavno muči zabiti gol. Sinoć se tome pokušalo doskočiti izrazito visokim postavljanjem Melnjaka, koji je u fazi izgrađenog napada najčešće bio ne na poziciji krila nego baš napadača. Problem je da drugi treneri već znaju da će Melnjak igrati tako pa postave taktiku sukladno tome. Sad se to svodi da bek prati Hajdukovog beka, dok krilo zatvara Sahitija sinoć. Nominalno krilo bar. I teško se još jednom oteti dojmu da bi Nikola Kalinić sinoć došao kao budali šamar. Ili bilo koja prava špica. Čak je nejasno obzirom na stil igre na kraju zašto se i Čuića nije uvelo, momak ipak ima 190 cm (inače, iz nejasnog razloga i Sofascore i Transfermarkt ga drže na 180 cm). Nedostajao je i Mlakar, koji bi s krila bio dodatna opasnost po gol. Ali često to tako bude, tek kad netko ode mi primjetimo koliko nam je bio bitan.
Sedma zanimljivost je da je Hajduk ipak imao i svjetlu točku sinoć Niko Sigur još je jednom odigrao susret na razini koja je nevjerojatna za nekog tako mladog. Uz sjajno pozicioniranje i čitanje igre jednu stvar treba istaknuti posebno, a to je da je imao 10 uspješnih dugih lopti iz 13 pokušaja. To je nevjerojatan postotak na tu količinu pasova, i zapravo je to omogućavalo da Hajduk nakon takvih baluna bjesomučno centrira u sredinu. Krila su od njega dobijala lopte, ali su ih onda bacala u bunar. Situacija je tim tragikomičnija jer je i Krovinović dok je bio u igri imao četiri uspješne duge lopte iz pet pokušaja. Načisto je bizarno da iz tolike količine dobrih dugih baluna na kraju se ništa nije uspjelo napraviti.
Osma stvar koja se mora uzeti u obzir je da će Hajduk, u sadašnjem stanju, očigledno imati problema s bunkerima. Osim kad ih probije pritiskom već u ranoj fazi utakmice. Kao Rudeša. I sinoć je do 20. minute već moglo biti 2:0 da su Krovinović i Melnjak zabili velike prilike. I tada bi danas vjerojatno pisali o rutiniranoj pobjedi Hajduka. Problem je što ako se ne uspije rano riješiti utakmica, probijanje parkiranog autobusa postaje golgota. Mnogo lakše je igrati protiv primjerice Varaždina i Lokomotive koji ipak teže igranju i kombinatorici. Za ovo kad treba probijati dupli blok, rusku defanzivnu liniju, ipak će trebati neko vrhunsko krilo ili klasični centarfor.
Deveta zanimljivost je da se još jednom svjedočilo lošem suđenju. Na stranu pitanje kod gola, to je nešto na što Pajač nije i ne može utjecati, ovisi o linijskom i VAR-u. No, ubitačan je bio njegov neujednačen kritierij i direktne pogreške. Griješio je na račun oba sastava, više na štetu Hajduka, što je očekivano, uvijek loše suđenje više šteti ekipi koja napada. Ali i Istra će imati svojih prigovora, Šarlija je mogao pa možda i trebao dobiti crveni karton za ono klasično kickbox nokautiranje Ercega nogom. Vjerojatno je Pajaču u glavi bila tada ona situacija kad je Blagojević igrao rukom na 17 metara, a on ništa dosudio iako je bio na dva metra od toga. Jer i to Blagojevićevo je vjerojatno bilo za žuti karton, a jednog je već imao. I onda klasična HNL sudačka kompenzacija. Posebno iritantno je bilo produživanje prvog dijela od dvije minute, unatoč svim otezanjima igrača Istre te jednoj VAR provjeri poništenog gola. Uglavnom, suđenje nastavlja biti rak rana domaćeg nogometa.
Deseto je da se ništa nije zapravo promijenilo u pogledu prvenstva. Hajduk će i dalje biti prvi, s prednošću pred pratiteljima, samo se sad treba rekuperati, stručni stožer vidjeti svoje pogreške u ovom susretu te u sljedeća dva tjedna ukomponirati Žapera i Uremovića u sastav. I bar jedno krilo, nadajmo se. Istina je, Osijek večeras može doći na samo bod razlike, ali mislim da bi 90 posto Hajdukovih navijača potpisalo takav scenarij, jer je ipak Dinamo glavni konkurent.
