Nakon dugo vremena utakmica Hajduka gdje se već od poluvremena moglo pomalo pratiti i nisu trebali normabeli za zadnjih deset minuta.
Prva zanimljivost je bio sam uvod u dvoboj. Gorica je sve napravila da pokuša smanjiti broj Hajdukovih navijača na zapadnoj tribini. Pa se djelilo šakom i kapom po Velikoj Gorici ulaznice. A onda su brojni s tim podjeljenim ulaznicama prodali ih na crno Hajdukovcima i na kraju je zapad uredno vodio Hajdukove pjesme. Nikako da nauče da ne mogu zajebati ove navijače. Nakon toga cirkus s visinom vratnice, ljudi nabacili deset centi zemlje na gol crtu, pred dvoboj neviđene scene s lopatama, teški A je to. Pratim u fušu četvrte i pete lige, moram reći da ni u tom rangu najtecanja ovako nešto nisam vidio. Još na kraju čovjek koji je posipao kreč na gol-crtu je to obilno napravio i sreća da nije bilo rubnih situacija je li gol ili nije, jer se zapravo ne bi moglo odraditi. Gorica i njihov Črnko još su jednom pokazali da su u srži ipak seljački klub.
Druga stvar je da je Hajduk odigrao najsmireniju utakmicu u posljednjih nekoliko mjeseci, od zimske pauze neupitno. Ni do prvog gola nije bilo žurbe, nije bilo nervoze, izgleda da je i Karoglan spoznao da je najbitnije smiriti igrače, pa je bio mirniji u vođenju nego nekoliko utakmica prije. Odmah je sve to bolje izgledalo na terenu, svi su bili fokusirani na balun, a ne na prepirke, nije se uvukla nikakva nervoza. Jasno da je na ovakav smiren gard utjecala i igra, koja je napokon bila u potpunosti s glavom i repom.
Treće je nešto što će neke iznenaditi, ali na mirnoću utakmice je utjecao i sudac Bel. U trećoj minuti susreta dao je prvi žuti karton igračima Gorice za prvi prljavi start koji su napravili te je postavio kriterij koji nije dopuštao tučnjavu. Je, griješio je, ulazio je i u klasične kompenzacije domaćih sudaca, kad nije svirao faul na Diallu pa deset sekundi poslije ne svira ni na igraču Gorice. Propustio je i jedan faul Mikanovića svirati. Ali to su bile one ljudske pogreške, bez utjecaja na rezultat, koje se mogu trpiti. Držao je kriterij, nije dopustio prljavu igru i zato je bio važna poluga smirenog nogometa koji smo gledali jučer. Koliko je psovao u slušalice ne znamo, ali ako će svaki put ovako suditi, slobodno nek bude vulgaran kolegama u VAR-u.
Četvrta zanimljivost je da je Hajdukovu dobru igru generirala desna strana. Prema njoj je igrao sad već standardno dobar Krovinović, Benrahou je bio lažno krilo koje se uvlačilo u sredinu, a onda bi se Pukštas izbacivao na tu stranu. Uz sve to se i Mikanović pozicionirao visoko te je s te strane išao najjači pritisak. Zahavaljujući pokretljivosti igrača bez lopte, stalno su se otvarale opcije dodavanja te je do drugog gola djelovalo kako će Hajduk možda srušiti i rekord postotka posjeda. Na kraju je visoka prednost u prvom djelu opustila igrače pa se više nije toliko držao balun.
Peto je da je Yassine Benrahou ovaj put bio onaj igrač X koji je ponajviše utjecao na rezultat. I to u tjednu s medijskom pažnjom na njegovim slikama i društvenim mrežama. Iako nominalno krilo zapravo je igrao svoju omiljenu poziciju, između linija, gdje je Gorici radio pakao. Čovjek je završio s golom i asistencijom, preko 90 posto točnih dodavanja, ali najbitnije je bilo da je uvijek bio tu. Dajaku zapne s driblingom, otvoren mu je Benrahou. Pukštas se zakopa na desnoj strani s loptom, Benrahou prilazi. Banić odbija oštar centaršut, na lopti je Benrahou i zabija gol. Kretnje bez lopte je odlično odradio, a to je ono što je posljednjih nekoliko utakmica nedostajalo Hajduku. Užasno važno sazanje pred kaotični raspored za dva tjedan je da Hajduk ima širinu, da je Goricu riješio igrač koji se nije naigrao ovog nastavka prvenstva.
Šesta stvar je da je Marko Livaja odigrao susret na razini svojih najboljih izdanja u Hajduku, zabio je gol, a osim toga je podjelio nekoliko lopti koje samo on može, serviranje na srebrenom pladnju. I govor tijela mu je bio jako dobar, kao da se uželio nogometa. Tu se moramo vratiti na treću točku, Belovo spriječavanje prljave igre, lakše je onda Livaji odraditi svoje kad ne dobija batine u svakom startu. Da je teren u Gorici bio bolji vjerojatno bi svjedočili i još boljoj izvedbi ipak uvjerljivo najbitnijeg Hajdukovog igrača.
Sedma zanimljivost je da je drugo poluvrijeme bilo u formi rastrčavanja, malo ozbiljnijeg treninga. Gorica je stoički prihvatila poraz, tek je onako decentno pokušala zabiti kakav utješni gol, a Hajduk nije forsirao. To je možda moglo pilati živce, taj nedostatak rezultatske krvoločnosti. No kad se pogleda pragmatično i strateški, bolje je tako. Hajduk je izranjavan ozljedama te je bolje ovakve dionice odigrati usporeno kako bi se smanjila mogućnost novih. A čak i uz tu vožnju u drugoj brzini Hajduk bi povećao prednost da peterac u Gorici nije na nivou krumpirišta, pa su se ubacivanja za Livaju i Kalika odbila od grumena zemlje baš u ključnim trenucima, što ih je spriječilo da zakucaju lopte. Inače, kakvog je intenziteta bilo drugo poluvrijeme govori podataka da Prpić, koji ga je odigrao čitavog, na kraju nije imao niti jedan duel. Takav drugi dio iskoristio je i Lučić, pritisak Gorice je bez puno razmišljanja rješavao dugim loptama, kojih je na kraju skupio 12 uspješnih.
Osmo je baš taj mali Dominik Prpić. Iako je Uremović najbolji half Hajduka,a vjerojatno i lige, najviše obrambenog talenta čuči u Prpiću. Jer je uvjerljivo najmoderniji half, ne bježi od lopte, sjajan je u tehnici, a motoriku ima na nivou beka bar. Ne mogu se sjetiti kad je jedan half Hajduka onako istrčao kontru, postavio se na lijevu stranu i zapravo školski poslao loptu pored istrčalog Banića. Samo je hitrina još jednog nekadašnjeg Hajdukovog halfa spriječila da uđe ta lopta u gol. Ogromni je potencijal u Prpiću, trebat će to iskoristiti u godinama koje dolaze.
Deveta stvar je bizarnost ljudi koji ne vole Hajduk pa sad kreću forsirati nekakav narativ o Baniću i Maloči koji su popuštali protiv Hajduka. Je, Banić je glupo primio treći gol, ali svesti ga samo na njegovu pogrešku je teška nepravda protiv Rokasa Pukštasa i njegovih gotovo vanzemaljskih skočnih sposobnosti. Napomenimo i da najgluplji gol karijere Nevistića je bio onaj koji je primio od Dinama kao njihov posuđeni igrač u Lokomotivi, a tada nitko nije pisao o mogućnosti da je pustio da mu lagana lopta po zemlji prođe kroz uši. A druga je stvar spominjanje Maloče, koji je i statistički bio najbolji igrač Gorice. Koju je držao iznad vode do 22. minute svojim blokovma šutova, a potom je u drugom poluvremenu spriječio i katastrofu od rezultata u nekoliko navrata. Dapače, mogli bi Hajdukovci njurgati jer protiv Rijeke napravi glup penal, a protiv Hajduka igra bez greške.
Deseto zaključno je da je Gorica odrađena bez stresa te da sad ide utakmica sezone. Jer u ovakvom raspletu za Hajduk je svakak sljedeća utakmica sezone. Ukoliko se nastavi ovakva dobra igra bez lopte i smiren pristup, Lokomotiva bi se mogla također bez stresa zaustaviti.
