Možda su neki u ovim kaotičnim vremenima zaboravili, ali ovaj vikend Hajduk igra i utakmicu. Je, praktički ona ne znači ništa. Je, nema gledatelja pa će to izgledati skroz drugačije nego je to uobičajeno. Je, mnogi drugi događaji u klubu jedu javni prostor i malo nas se sjeti razmišljati i o nogometu.
Ali svejedno na kraju, Hajduk igra utakmicu u nedjelju, pred skoro praznim gledalištem. Bit će do sto osoba na tribinama, nešto će biti i za novinare, tako da će Trafika vjerojatno biti i na samom Poljudu. Ako nam televizija ne bude privlačnija od sablasti praznih tribina. Kako god, u nedjelju igra Hajduk.
I kad se malo čovjek makne od svih ovih kancelarijskih zbivanja i pogleda malo na teren, ove nadolazeće utakmice bit će bitne za vidjeti neke stvari. Prije svega, koliko je pritisak titule igrao utjecaja na izvedbe. Sad pritiska više nema, ako se bude igralo bolje pitanje je onda i potrebe mijenjanja karaktera ekipe. Tu je onda i pitanje kako će privremeni trener Jure Ivanković rasporediti ekipu, ne bi tu trebalo biti nekih tektonskih poremećaja, ipak je čovjek bio u stožeru Mislava Karoglana.
Najradikalnija promjena bit će nedostatak huka tribina, nešto na što se na Poljudu i nije baš naviklo, već dugi niz godina ovo je jedini stadion na kojem je to stalna pojava. Pitanje je kako će i nogometaši reagirati na to, neće biti neobično Hajdukovima, i Osijekovi su navikli da u Splitu bude drugačije nego na većini drugih stadiona.
Ipak, ono glavno zbog čega se ovaj dvoboj mora promatrati je novi nastup Ivana Perišića. Već nakon prva dva nastupa u kojima je skupio nekoliko desetaka minuta vidjela se ta razlika između onih koji inače igraju HNL i jednog od pet najboljih svjetskih krila u posljednjih desetak godina. Klasa je klasa, to se odmah na prvoj akciji vidi. Malo je bilo i komično kako protivnički treneri odmah po ulasku Perišića mijenjaju koncept igre, pojačava se obrana i zaštita boka, iako je Perišić u oba susreta koja je ušao igrao wingbacka, a ne krilo, bio je dalje od gola.
Teško je sad raditi projekcije koliko će Perišić još biti u Hajduku, i on vjerojatno gleda što se sve događa sada. Stoga nekako ispada i obveza gledati takvu klasu dok je tu. Dok dur dur, reklo bi se. Taj vidljivi stah desnih bekova protivnika je impoznatan, nešto za knjige i analize. Imamo tu povlasticu da gledamo prvu pravu svjetsku klasu u Hrvatskoj, u Hajduku k tome još.
Uglavnom, u nedjelju se igra utakmica, igra Hajduk. Bar na tih malo manje od dva sata će se sve ovo okolišne priče moći staviti sa strane i gledati kako ljudi igraju. U neku ruku relaksacija, ako se ne nastavi svi oni problemi s terena koje smo imali od početka polusezone.
