Početkom kolovoza krenula je bitka za Bahmut, grad za koji valjda nitko izvan Ukrajine do tada nije bio čuo. Za vrijeme Sovjetskog Saveza zvao se Artemivsk, a 2014. godine nakon dva mjeseca borbi ukrajinske snage su ga stavile pod svoju kontrolu. Nakon toga mu je i vraćeno povijesno ime Bahmut.
Danas je taj grad najspominjaniji u okviru ruske agresije na Ukrajinu, okružen je s tri strane svijeta ponajprije od jednica Wagnera, a iako se prošli tjedan ozbiljno spominjala mogućnost povlačenja ukrajinskih snaga, Volodimir Zelenski je to jučer odbacio u svojem obraćanju naciji. Time je ovaj grad koji je prije rata brojio oko 70 tisuća žitelja postao i politička točka.
Čisto vojno gledajući Ukrajinci su se mogli povući prije mjesec dana i to ne bi bilo pogrešno. Iscrpili su protivnika, sam grad nema stratešku važnost sam od sebe, desetak kilometara zapadno od njega, kod Časiv Jara postoje dobre nove obrambene linije. No, ukrajinska vojska odlučila je nastaviti držati poluokruženi grad. Izazivajući podjele i među vojnim analitičarima tim potezom.
S jedne strane se govori kako se bez potrebe iscrpljuje važne brigade na obrani grada koji nema strateški značaj. Dapače, sadašnjim nastavkom borbe dosta se i kockaju, trenutno samo nekoliko cesta može iole poslužiti za izvlačenje na nove pozicije. Ukratko, stav je da se riskira mnogo za strateški nebitnu točku. Uz sve to, drže, vežu na tom terenu vlastite snage koje bi se mogle koristiti na drugim terenima.
Oni drugi vide ipak strateški značaj same bitke, ako ne grada. Naime, branitelji vežu ogromne snage neprijatelja i nanose mu ozbiljne gubitke. Obavještajne procjene govore kako je odnos žrtava u omjerima od 1:4 do 1:7 kad se usporede ukrajinske i ruske postrojbe. Uz to smatraju i kako povlačenje ne bi stvorilo prednost na drugim terenima, jer bi Rusi prebacili snage s Bahmuta na neku drugu poziciju. Kreminu, vjerojatno, obzirom da im je to druga najveća koncentracija na frontu trenutno. Nakon kraja najhladnije zime branitelji su se u samom gradu povukli iza rijeke Bahmutovke, puštajući istočni ulaz u grad Rusima. Odmrznuta rijeka dobra je prirodna zapreka i u samom gradu ne bi trebalo doći do većih pomaka.
Kad bih trebao pretpostavljati rekao bih kako će Ukrajinci držati položaje sve dok kontroliraju i najmanji dio Ivanivske, malog mjesta jugozapadno od grada. Njegovim potpunim padom došlo bi do problema s kopnenim komunikacijama iz i u Bahmut i Ukrajinci će biti prisiljeni povući vojsku kako bi izbjegli potpuno zatvaranje džepa. Treba napomenuti dvije stvari. Prva je da su ukrajinske vlasti i prošli tjedan u sam Bahmut puštali novinare. Što je pokazatelj da stanje nije u potpunosti alarmantno, jednostavno ne puštaš predstavnike medija u grad koji je pred samim krajem. Druga je stvar da je u Bahmutu prema analitičarima, ali i tim novinarima koji su bili, tek oko 2.500 ukrajinskih vojnika koji su u defanzivnoj formaciji. Puno veća koncentracija je na zapadnim prilazima gradu, gdje vojska spriječava zatvaranje kopnenog izlaza.
Ukrajinci su definitivno nešto postigli na Bahmutu. Vidi se to posljednjih dana, Sergej Prigožin, alfa i omega Wagnera, javno kuka kako ne dobijaju dovoljno streljiva i sredstava, prvi su to disonantni tonovi prema Putinu od strane njegovog nekadašnjeg kuhara. Napadna taktika Wagnera ipak je ozbiljno iscrpila te jedinice, kako materijalno tako i ljudstvom. Od početka bitke njihovi se napadi zasnivaju na slanju prvog vala boraca sastavljenom uglavnom od regrutiranih zatvorenika, koji su potrošna roba i koji ne smiju bježati. Jer ih u maniri NKVD-a čeka metak u tom slučaju. Nakon što valovi zatvorenika iscrpe Ukrajince, dolaze elitne postrojbe Wagnera koje onda eksploatiraju takvu situaciju. No, i takva situacija iscrpla je i elitne wagnerovce, prije mjesec dana na teren su morale i elitne padobranske jedinice vojske kako bi pomogle. Uglavnom, Ukrajinci su dobro napregli Ruse kod Bahmuta, do te razine da stvaraju politički problem u trokutu Prigožin – vojska – Putin.
Zelenski je doduše Bahmut ubacio i u ukrajinske političke vode jučerašnjim oglašavanjem. Čime mu može nastati problem kad budu primorani napustiti taj grad koji je postao simbol. To će u tom trenutku donijeti pad morala u Ukrajini. Malo je nevjerojatno, obzirom na stanje na terenu, misliti da Zelenski smatra kako se Bahmut u konačnici može održati. Zašto je onda ovo napravio?
Pa, ako treba nagađati, zbog dizanja morala samih branitelja. Jer oni trenutno kupuju vrijeme na strateškoj razini. Doslovno svaki dan kojim vežu ruske snage kod Bahmuta je izuzetno bitan. Jer, u ovom trenutku, prema procjenama, van Ukrajine je 25-30 tisuća ukrajinskih vojnika koji se obučavaju, među ostalim i na zapadnom oklopu. Te jedinice će u skoro vrijeme, kroz nekoliko tjedana, postati glavna udarna snaga Ukrajine. Svaki tren koji Wagner i ruski padobranci troše na Bahmutu približavaju trenutak kad će se već iscrpljeni morati sukobiti sa zapadnim tenkovima. Dosadašnji prikaz ruskog oklopa sugerira kako bi se tu moglo raditi o novoj prekretnici u ratu, ako Ukrajinci dobro usvoje združeno djelovanje oklopa, pješaštva i topništva.
Zadnjih desetak dana djeluje kao da je priprema za taj dolazak udarnog malja Ukrajine započela. Stalno dolaze informacije o pogocima na taktičke točke logistike i topništva u potezu Melitopolj – Mariupolj. Čini se kao priprema za napadnu operaciju u tom djelu bojišta. Jasno, može se raditi i o taktičkoj zamci, navlačenju, maskirovki, rekli bi Rusi. Da se fingira napad tu, a onda krene na drugom području. No, pogled na kartu kaže kako su ukrajinske ofenzive moguće na tri pravca. Prvi je ovaj, kojim bi se odsjekla kopnena komunikacija Krima s Rusijom, a i došlo u prihvatljivi domet Krimskog mosta. Drugi mogući smjer je obuhvat Lisičanska i Severodonecka, čime bi se vratilo što se izgubilo u prvim tjednima agresije. Treći je najkompliciraniji i najzahtjevniji, obuhvat i napad na Donjeck. Suvišno je i govoriti što bi takav uspjeh značio za Ukrajince.
Kojim će smjerom ići Ukrajinci to trenutno vjerojatno zna samo najviši vojni vrh, ako i oni, jer lako moguće da će odabir smjera diktirati situacija na terenu. I samo vrijeme je upitno, hoće li Ukrajina riskirati i krenuti krajem ožujka, kockajući se s proljetnim blatom, ili će ipak sačekati kraj svibnja za ofenzivna djelovanja. Dok ta razmišljanja traju, Bahmut se brani, postajući simbol otpora, ali i točka koja do krajnjih granica isprpljuje i napadače.
