Search
Close this search box.
Vrijeme by DHMZ:
SPLIT 14.9℃ | jugo 11.2 m/s
28. ožujka 2024. 20:33
trafika.hr  

Nije sve tako sivo

PODIJELI

Kad se netko pokušava više ili manje uspješno baviti novinarskim poslom i godinama prati određenu temu, kao što vaš omiljeni opskurni polunovinar to radi već dugi niz godina* za uspješnost je ključan, nećete vjerovati – kontinuitet.

Problem novinara koji to pokušava je što samo jedan sasvim mali broj ljudi uspijeva pratiti sve što je radio, jer za razliku od gola koji je Livaja dao Osijeku s korner crte, a kojeg će svi zauvijek zapamtiti, tekstovi već dan ili dva nakon što su napisani i pročitani padaju u zaborav. O onima koji nisu ni pročitani, da ne govorim, sve moje tekstove ni ja valjda nisam pročitao, a kamoli zapamtio.

Međutim, utvaram si da imam određeni kontinuitet u svojim komentarima, naime, vjerovali ili ne – od kad je izmišljeno pisanje – moje tekstove piše isti tip. Osim doslovno jednog kojeg sam pisao nakon neke utakmice u ponešto izmijenjenom stanju uma – pišem ih s punom sviješću i s istom namjerom. Smatram da namjere i tekstove ne bi trebalo objašnjavati, jer ukoliko trebaš objašnjavati što si zapravo htio reći – loše si napisao tekst.

Ipak, postoji jedan problem kod pisanja o Hajduku, zbog kojeg ponekad treba napraviti korak natrag i pokušati neke stvari pojasniti i staviti u kontekst.

Ne utvaram si da su moji članci posebno pametni niti da ih je teško shvatiti, a još manje smatram da su ih čitatelji koji prate ovaj portal nesposobni shvatiti, dapače. Smatram da je problem u tome – što reče sasvim dobro naš predsjednik nekidan – što mi svi skupa uopće nismo normalni.

I najčešće smo u stanju zbog jedne riječi koja nam se ne sviđa ili konstrukcije koja nam bude okidač – lomiti vilice, rušiti zgrade i paliti gradove. Virtualno, naravno.

I zato ću danas pokušati pojasniti neke stvari, apsolutno ne zato da bi se opravdavao za nešto, nego doista da bih upozorio na određeni kontinuitet namjere i kontinuitet fokusa koji držim u svojim komentarima, tako da se nikad više ne dogodi da se kritika pomiješa s mržnjom.

Od kad sam se našao u ovom poslu i od kad mi je svojedobno, iako sam to najmanje želio – uvalilo da pratim Hajduka, a to je bilo 1997. godine, govorim i pišem iste stvari.

Već tamo nakon godinu ili dvije sam na blagoupokojenom Radiju KL Eurodom u emisiji koja se zvala KL Eurosport, urednika Arsena Košte izgovorio rečenicu koja glasi otprilike ovako – “Bez obzira na to na kojem će mjestu ove godine završit Hajduk, na Poljudu treba provest lustraciju, jer baš svatko u tom klubu ili je nesposoban ili je korumpiran“.

Pa sam nabrajao kako portiri švercaju s dresovima, kako zaposlenici prodaju besplatne ulaznice, kako treneri uzimaju lovu od menadžera, a direktori varaju na ugovorima.

Naravno, jako brzo je u studio uletio sam urednik i rekao da je ovo bio komentar navijača, a ne novinara, i da sve što sam izgovorio nema veze s činjenicama, nego je riječ o pretpostavkama jednog navijača.

I naučio sam tad lekciju iz novinarstva, ne možeš baš izgovarati, a još manje pisati ništa za što nemaš baš čvrste dokaze, a i tad moraš biti pažljiv kako ćeš ih prezentirati, posebno u ovoj zemlji, u kojoj ako za čovjeka kojeg imaš na snimci dok ubija sedam ljudi sjekirom – napišeš da je odvratni ubojica, on te može tužiti i dobiti tužbu jer si mu povrijedio osjećaje.

A kamoli da napišeš da je ukrao tu sjekiru, a on kasnije dokaže kako ju je samo posudio od susjeda, od te tužbe se ne bi oporavio nikad.

U svakom slučaju, godine rada na radiju su otišle u vjetar, ili eter, kako želite, teško je sad objašnjavati što sam ja govorio prije četvrt stoljeća.

Nastavilo se poslom na televiziji, kratkih šest mjeseci, gdje se Hajdukom zapravo nisam bavio, osim u rijetkim prigodama kad su iz središnjice to tražili, ali sam svejedno otkaz dao baš radi Hajduka i toga što nisam mogao preći preko novinarskih principa.

Od kad sam se vratio u novinarstvo nakon nekoliko godina pauze, a napokon u pisano – bavim se Hajdukom na dnevnoj bazi. I dva puta sam ostao bez posla zbog neodustajanja od načela kako treba pisati o hrvatskom nogometu i Hajduku. Nisam se, kao što sam mogao – prilagodio i počeo pisati za klik više ono što bi ljudi željeli čitati. Ne, pisao sam isključivo ono što mislim, bez obzira na posljedice.

I baš se ništa nije promijenilo – zazivam stalno iste stvari; moral, transparentnost, hijerarhiju, kontinuitet, izvrsnost.

I stalno pišem svoje dojmove o tome, apsolutno dajem podršku unaprijed svakome tko ovim redom kako je napisano poštuje te postulate.

Nemoralni podršku ne mogu dobiti niti minute, to je valjda jasno, i valjda to ne treba elaborirati. Naravno, osobni dojam o nečijem nemoralu je u novinarstvu potpuno nebitan, za to doista treba imati barem čvrste indicije i barem neke dokaze.

I s time sam uglavnom zadovoljan zadnjih godina, tu smo doista podigli standarde, sjetimo se samo zbog čega je i kako odletio Ivan Kos, koji je u odnosu na ono što su radili i rade drugi nogometni gazde – bečki dječak.

Transparentnost je već dio s kojim sam manje zadovoljan, ali opet – u okruženju u kojem jesmo, sama činjenica u kojoj je svaki predsjednik Hajduka u zadnjih desetak godina u principu dostupan javnosti, je eksces u ovoj zemlji. To što ja nikad neću shvatiti zašto Hajduk ne može biti 100% transparentan i pokazati doslovno svaki ulazni i izlazni račun – to je valjda samo moj problem i moja fiksacija.

Hajduk je narodni klub, u vlasništvu građana i udruge građana. Po defaultu se ni za jedan cent ne bi smjelo ne znati odakle je došao ni gdje je otišao. Ona objašnjenja po kojima drugi klubovi ili pojedini sponzori to ne žele – to okačite mačku o rep. Na koncu, ako im ne odgovara, neka rade s nekim drugim.

Hijerarhija. E s tim već poprilično ljudi u klubu imaju problema često. I ponekad baš zabucaju. Prirodom posla sam ne jednom pričao s klupskim oružarima koji su sve znali o tome kako bi trebao funkcionirati fan shop, s ljudima iz marketinga koji su sve znali o održavanju travnjaka, trenere koji su znali sve o tome kako pronaći sponzora, i sve u tom tonu.

A istodobno su brojevi otpadali s dresova, marketing nije bio u stanju prodat grijalicu na Islandu, a momčad je gubila u Suhopolju, Lučkom i Velikoj u serijama.

Kontinuitet? Moram li stvarno uopće objašnjavati koji problem ima Hajduk s tim?

Izvrsnost je već stvar ocjene i dojma, to je najmanji problem, ali za njega zapravo nema prostora ako ovi prethodni parametri nisu na potrebnoj razini. Možemo mi imati sedam Livaja u momčadi – ako im promijenimo pet ili šest trenera u dvije godine, mogu samo sjest i plakat.

I sad zapravo dolazimo na ocjenu trenutnog stanja i pojašnjavanja određenih kritika, koje apsolutno ne znače da ja smatram da treba otić na Poljud i nekoga zapalit ili izbacit kroz zatvoren prozor.

O moralu i dalje nemam dvojbi. To što se meni ne sviđa vidjet predsjednika Hajduka u društvu tipova iz HNS-a ili određenih “legendi“, to je samo stvar osobnih kriterija. Kao što netko ne može preći preko činjenice da predsjednik nije izabran na natječaju, a ja mogu, tako netko drugi može preći preko onoga što meni smeta.

Ne krade se, ne sramoti se klub svojim ponašanjem, to je u principu ok. Naravno, uvijek postoji mogućnost da ja za nešto ne znam što to može promijeniti, ali uvjeren sam da je sustav kontrole u tom dijelu vjerojatno najbolji na ovim prostorima.

Transparentnost nam je u ovom trenutku zapravo na razini na kojoj je i bila, ova uprava to nije unazadila, ali na moju žalost – ni unaprijedila. Ponavljam – u ovoj zemlji Hajduk je eksces i zapravo jedan od najtransparentnijih firmi u okruženju, ali ja i dalje smatram da to može i mora biti puno bolje.

Lukša Jakobušić je, dojma sam – puno napravio na polju poštivanja hijerarhije. To smatram njegovim najvećim uspjehom. I prema vani, a dojam je i unutar kluba – sustav je napokon postavljen tako da se zna što je zadatak NO, što Uprave, a što zaposlenika.

I vratio je poštovanje prema instituciji predsjednika kluba, što je velika stvar.

Problem koji imam s tim jest moj dojam da je to poštovanje – personalizirano, da je više usmjereno na lik nego na funkciju, ali to je manje važno – svaki korak naprijed je dobar.

Ono što dodatno kvari dojam jest činjenica da hijerarhija osim prema gore, mora biti ustrojena i prema dolje. Naime, u podjeli posla koja mora postojati, nije uputno da se dira u stručne stvari. Nezamislivo je da član uprave zadužen za marketing objašnjava kako šišati travu, zar ne? Ili da sportski direktor uđe u knjigovodstvo i objašnjava kako proknjižiti pdv.

I zato je jako loše kad predsjednik ostavlja dojam da on donosi određene odluke u sportskom sektoru – koje nisu njegov posao.

O kontinuitetu doista ne treba trošiti riječi niti u ovom slučaju. Naime, poslovni rezultati, koji rastu pokazuju što nam donosi samo činjenica da smo ušli u treću godinu kontinuiteta na katu. Isto tako, rezultati u akademiji, u kojoj postoji kontinuitet – pokazuju svoje.

S druge strane, prva momčad je pokazatelj nečeg sasvim drugog.

Izvrsnost je i u ovom slučaju stvar dojma. Pa zašto se ne bismo ogolili skroz, zašto ja ne bih dao svoj osobni dojam o izvrsnosti ljudi koji vode naš klub?

Pa zato što to nema smisla. Ja sam svojedobno smatrao da od Pašalića nikad neće bit ništa, a da će Josip Bašić bit kapetan Reala jednog dana. To što ja mislim da Lukša Jakobušić nije kapacitet za odvesti Hajduk tamo gdje ga ja vidim, i to što sam ja to napisao već više puta, to nema veze s ničim. Prvo, moje subjektivno mišljenje je nevažno, a drugo, to ne znači da ja istom tom Lukši Jakobušiću od srca ne želim da bude najbolji predsjednik nekog nogometnog kluba u povijesti. Dok je u Hajduku, naravno.

To što ja mislim da Ivan Leko nije trener za Hajduk, to apsolutno nema nikakvu važnost, mišljenja su kao šupak, znate tu izreku… U isto doba, svjestan sam nekih realnosti i okolnosti, za koje smo svi zajedno sami krivi i svjestan sam da je uprava Hajduka praktično sama sebe dovela u situaciju da je Ivan Leko bio gotovo pa jedino rješenje.

I u isto vrijeme sam svjestan da postoji i mogućnost da Ivan Leko nekim čudom postane naš sljedeći Tomislav Ivić, dapače, ja mu to od srca želim. Na koncu, ja tog Ivana Leku odlazim pratit i podržavat za svoj trošak po raznim stadionima u zemlji, a na Poljudu sam se već nekoliko puta u zadnje vrijeme skoro potukao zbog zviždanja Ivanu Leki i njegovim momcima.

Kad kritiziram(o) poteze bilo koga u klubu, imamo samo jednu namjeru – pokušati pomoći u donošenju ispravnih odluka. Čak najčešće ne pokušavam niti to, nego upozoriti na ispravan proces donošenja odluka, što je često puno važnije, jer kriva odluka se uvijek da ispraviti, ali ako ih donosiš krivim putem, čak ni kad su ispravne – neće biti dugoročnog napretka.

Za kraj sam dužan jučer obećani odgovor na teze novog autora na našem opskurnom portalu.

Suglasan sam s puno toga napisanog, a čak i ono s čim nisam suglasan – apsolutno razumijem, jer jasno mi je koliko frustracije svaki problem koji se dogodi u klubu donosi ljudima koji ga žive, a Vudu je sigurno jedan od njih.

Jedino na što apsolutno ne pristajem je teza da ljubav nije dovoljna i da strpljenje nije bezgranično. Jer jest.

I da, doista ne mislim da je Hajduk ili njegova momčad u najgoroj fazi, jer znao je klub biti pred kolapsom i financijski i sportski i infrastrukturno.

Momčad je druga, financije su ok, može to sve skupa još puno, puno gore.

Ono što daje takav dojam i ono što je problem je taj slobodni pad, jer samo prije nekoliko mjeseci smo imali dojam da smo na korak do cilja, a sad opet imamo flashbackove iz onih tužnih i tmurnih vremena.

I nije loše, dapače – vrlo je poželjno vikati da padamo i da treba hitno to zaustaviti.

Kako? Najradije bih pitao čovjeka koji je danas trebao slaviti još jedan rođendan. A pošto ne mogu, moram se pouzdati isključivo u ono što ponavljam već desetljećima…

Jedini recept koji ja imam i jedini prijedlog koji ja imam jest da svatko napravi svoj dio posla. Ni više ni manje.

* (toliko dugo da je o sebi počeo pisati u trećem licu – čista katastrofa. Ovo je naknadna opaska autora, ali neka ostane ovdje kao upozorenje svima što vam se može dogoditi ako se s previše emocija posvetite jednoj temi),

PODIJELI

Vezane vijesti

Search

Follow Us

Split

14.9℃

SE 11.2m/s

71%

1010.9hPA
  Vrijeme oko 22h:
16℃
Pet
17℃
Sub
17℃
Ned
16℃
Pon
14℃
Uto
  Vrijeme by DHMZ

Posljednje objavljeno