Jutros nas je zatekla vijest o preranoj smrti Don Marija Volarevića, osobe koja je ostavila veliki trag za sobom, a za oproštajne riječi smo zamolili Marija Lolića, predsjednika Mjesnog odbora Žrnovnica, inače njegovog studenta na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu, kojem je bio mentor na diplomskom ispitu i dugogodišnji prijatelj;
Kažu da duša zna, kad prašta, komadić nje zauvijek nestaje. Don Marijo Volarević je imao ogromnu dušu, koja nije mogla nestati. Sasvim sam siguran da je ona sad na puno boljem mistu, potpuno zasluženo. Imao sam sreću u životu da ga dovoljno dobro upoznam da budem siguran u ovo što pišem.
Hvala ti, profesore, što si znao u danom trenutku, kad to nije bilo baš zgodno, stati u obranu navijača. Onih koji su se tom danom trenutku borili za bolje društvo u cjelini. Hvala ti, profesore, što si borio svoje bitke s vjetrenjačama, u instituciji u kojoj si djelovao.
Hvala ti, profesore, na hajdučkom dišpetu, u društvu i okruženju koje je trebalo čuti vaše riječi.
Kako kaže ona naša pisma, i onda kad ne bude nas bilo pivat će se pisme naše, a u Vašem slučaju, odzvanjat će vaše riči.
Hajdučki pozdrav, i siguran sam da se vidimo na boljem mistu...
