Uvjerljivih 5:0 na kraju, pjesma na tribinama i terenu, nekima se i otčepilo golovima. Hajdemo mi po redu.
Prva zanimljivost se može svesti pod “što ti je nogomet“. Hajduk je odigrao prvo poluvrijeme u Varaždinu bolje nego jučer. U gostima su nakon tih 45 minuta gubili 1:0, jučer su vodili 2:0. I nekad jednostavno nema nekog velikog objašnjenja osim onog da treba imati i sreće. Prije par godina su čak statističari uspjeli dokazati element sreće na primjeru posljednje sezone Jürgena Kloppa u Borussiji Dortmund. Koja je bodovno bila slaba do užasna za žuto-crne, ali se pokazalo da je ta ekipa imala najviše pogodaka u okvir gola, kao i da su protivnički golmani najviše vanserijskih obrana imali protiv njih. Tako je to u nogometu, može se na kraju kazati da se jučer naplatilo sve one promašaje i obrane golmana iz posljednje dvije utakmice.
Druga je stvar kako je Varaždin došao do toga da igra dobro poluvrijeme, koje je većim dijelom čak kontrolirao. Hajduk je počeo s dva pivota na šesticama i Kalikom na desetki. I baš se Australac sporije vraćao u formaciju nakon što Varaždin probije prvu liniju, Sigur i Krovinović bi ostajali dva na tri s gostima, jer se Belcar spuštao u veznu liniju. Varaždin je dosta lako dolazio u zonu 25 metara od Hajdukova gola, tako je Postonjski uputio i onaj šut koji se odbio od grede. Na sve to se nadovezala primjetna nervoza Hajdukovaca.
Treće je da Hajduk ipak okreće igru i prije samog gola, već negdje od 35. minute se igra smislenije, linije su bliže, kontrolu preuzimaju domaći. I kreće kažnjavanje gostujućih kroz prekide. Može se na kraju reći da je Hajduk sve golove postigao prekidima ili nakon njih, što je možda za zabirnuti se kakva je igra i gradnja napada kroz polje. No, prekidi su sastavni dio igre, postoje treneri koji dosta toga grade baš na tome. Maurizio Sarri, recimo. Najprije je lopta nagradila Dialla koji je prvo poluvrijeme bio najbolji bili igrač na terenu. Ali treba napomenuti da je prije tog gola Hajduk uspio dobiti dva zračna duela u kaznenom prostoru gostiju, nije to jednostavno. Iza toga Krovinović remek-djelom diže na 2:0 i faktički zaključuje pitanje pobjednika.
Četvrta zanimljivost je da se nakon takvog prvog dijela drugo poluvrijeme pretvorilo u zapravo oku ugodan nogomet, igralo se malo neobaveznije, nisu se ni Varaždinci skroz zatvorili, igralo se puno više nego u prvih 45 minuta. Za tu odluku da se ne bunkeriše Varaždin je na kraju kažnjen s još tri gola u mreži. Kažnjavao je Hajduk iz prekida, iako je bilo i nekoliko prilika iz igre. Ostaje žal da mladi Čuić nije iskoristio jednu odličnu loptu Livaje, zakucao ju je skroz ukrivo.
Peta stvar je da su neki rotacijski igrači jučer došli na svoje. Mikanović je odigrao solidnih 70 minuta, do golova je imao i najbolju priliku utakmice. Ne može se niti Dajakuu zamjeriti njegov učinak, iako i dalje ostaje dojam da je opasniji kad uđe s klupe i promijeni ritam utakmice. Laszlo Kleinheisler je zabio gol, to će ga možda dodatno opustiti. A Josip Elez je prisilno morao u igru u 23. minuti i teško mi se oteti dojmu da je kumovao promjeni igre oko te 35. minute. S jedne strane Varaždin je morao malo razvući obranu u strahu od njegovih dugih baluna na Livaju, a uz sve svojom pomalo flegmatičnom pojavom svakako djeluje na smirenje momčadi. A nemojmo se zavaravati, Hajduk kad igra mirno i staloženo razlika u kvaliteti je tolika da Varaždin nema šanse.
Šesta zanimljivost je zapravo otprije utakmice. Ivan Perišić je bio s ekipom na zagrijavanju. Fenomenalno je to izgledalo, svatko na tribinama je bilo srce puno. Mogu samo zamisliti kako će biti protivnicima kad ga prvi put vide u zapisniku. Pola prošlih zanimljivosti sam potrošio na pitanje psihologije. Vjerujte mi, ogroman je i psihološki moment onog trenutka kad Perišić uđe u natjecateljsku šemu. Makar da za početak sjedi na klupi i mogućnošću ulaska plaši protivnike, a nađima daje dodatni impuls.
Sedmo zaključno: četvrtfinale kupa je apsolvirano. I sad se treba okrenuti suboti i Istri. Jer iako nije kup bezveze i iako ove godine nosi i više nego inače, kvalifikacije Eurolige, ipak je ono ključno u sljedećim mjesecima prvenstvo. Još je dosta do kraja, tri ekipe su u tri boda, sad će i suci man je psovati među sobom zbog straha od curenja snimki, pa će manje nervozno suditi susrete. Prava borba tek počinje.
