Posljednjih dana valjda samo Cista Provo nije najavila gradnju novog stadiona, a ipak je najzanimljiviji slučaj u Zagrebu, jer bi on mogao imati političku težinu za trenutačnog gradonačelnika Tomislava Tomaševića.
Naime, sudjelujući u najavama gradnje i obeštećenja Crkve za teren u Maksimirskoj pomalo je sam sebi nož zabio u leđa. Prije svega, Tomislav Tomašević kao gradonačelnički kandidat najavljivao je kako nikakvog stadiona nema dok se Dinamo ne demokratizira. U međuvremenu je nova/stara vrhuška provela čak i dedemokratizaciju, jer su uništili oporbu unutar kluba, preveslali su navijače, a na čelu je sad politički mnogo lukaviji lik od mutikaše i galamdžije Zdravka Mamića. No, sad odjednom ta klupska demokratizacija nije uvjet za stadion. Predizborna je godina, treba se nešto graditi u Zagrebu, bageri su uvijek bili moćan predizborni stroj u ovim krajevima.
No, priča tu ne staje, Tomislav Tomašević aktivist, tada poznat i pod nadimkom Senf, često se kitio kako je aktivno spriječio gradnju crkve u parku na Savici. To baš nije u potpunosti bilo točno, gradnju su prije svega spriječili građani Savice koji su odbijali da se nastavi oduzimanje zelenih površina na kvartu kako bi se ulazilo u građevinske poduhvate. Ali dobro, kićenje stvarnosti jednostavno je politički način komunikacije u Hrvatskoj, Plenković je to doveo do bizarnih razina. Sad je pak rad tog aktivista Senfa u WC školjku bacio gradonačelnik Tomašević. Jer Savica je kvart gdje će se graditi jedna od devet crkvi koje su obećane za terene na Maksimiru. A iako točne lokacije još nisu objavljene, zbog izgradnje koja se dogodila na Savici taj famozni park ostao je zapravo zadnje moguće mjesto gradnje. Napravljen je puni krug, od spriječavanja do dodjeljivanja terena, Trnjani sa Savice zasigurno će biti oduševljeni.
Ono gdje Tomašević, ali i njegova stranka koja nastoji preuzeti primat na ljevici od SDP-a, stvarno griješe je stav kako im se to neće obiti o glavu. Najbitniji izbori dogodine su parlamentarni, Možemo očigledno ima velika očekivanja od njih, ali kako će ljudi reagirati na njihova obećanja? Zašto bi ih poštovali na razini države ako u Zagrebu nisu? Na stranu sad sve priče o tramvajima, smeću i svemu tome, što uvijek ima lice i naličje. Demokratizacija Dinama kao uvjet stadiona bilo je direktno obećanje Tomaševića.
Sam stadion u Maksimirskoj nastavit će biti leglo svega i svačega, kako je to i ovaj stari u koji je u 20 godina utučeno preko 150 milijuna eura. Jer jedan od razloga bitke za vlast u Dinamu baš je priča o stadionu i tko će sve sudjelovati u gradnji. Iako se godinama još udaljeno od prve lopate, zagrebačkim kuloarima već se priča tko će na javnom natječaju dobiti posao. To zapravo sve govori, nije ovo samo predizborna bitka u kojoj je Tomašević navučen na tanak led, nego i klasična hrvatska građevinska priča.
