Promjene Kaznenog zakona, u javnosti sve češće zvano Lex AP, orbanovski je potez kojom trenutačna vlast pokušava maknuti fokus sa svojih koruptivnih skandala. To je jednostavna istina iza priče koja se sad već mjesecima razvija i koja je sve bliže ostvarenju, jer će HDZ i njegovi trabanti u Saboru u vidu HSLS-a, SDSS-a i drugih na kraju dignuti ruku za ovaj u srži zločinački zakon.
Plastično kazano, da je do sada na snazi bio ne bi se moglo pričati o Lex AP, jer su ti famozni inicijali premijera izašli iz istrage koja se vodi protiv Gabrijele Žalac i Josipe Rimac (Pleslić zapravo sada). Tim su inicijalima dvije bivše ministrice razgovarale što će napraviti u dealu s premijerom oko nabave spornog softvera. Napomenimo kako je istraga otvorena 2020. godine, još traje i gledajući novi zakon, ovo što je do sada izašlo bilo bi nezakonito.
Ukratko, sve se ovo radi kako bi se zaustavilo izvještavanje o marifetlucima vladajuće stranke, iako oni dosta lišo prolaze, trenutačna šefica DORH-a Zlata Hrvoj Šipek stvarno ne žuri s nekim koruptivnim spisima. A na njeno mjesto posve je izvjesno da će doći Ivan Turudić, koji niti ne skriva svoju bliskost s HDZ-om. I da ne bude zabune, vjerojatno nije različito s drugima koji su bili u izboru, Turudić samo to javno kaže.
Dakle, situacija je da će bez medija i javnosti mnogo toga koruptivnog u državi biti stavljeno u zapećak i zaštićeno odredbama novog Kaznenog zakona. Pritisak je donekle urodio plodom i sad je opcija da se mediji stave izvan djelovanja ovih odredbi. A iako to lijepo zvuči, na kraju zapravo ništa ne znači. Vlast se za to pobrinula kroz druga dva zakona koja govore o ulozi novinara kao svjedoka, što bi u ovakvim slučajevima bili.
Najprije tu imamo Zakon o medijima koji govori kako novinar i/ili urednik ne moraju iznijeti izvor inforacija. Ali, uvijek postoji taj “ali“. Na zahtjev Državnog odvjetništva, ukoliko je ugrožena nacionalna sigurnost novinar ili urednik moraju iznijeti izvor informacija. I tako je stajalo dugi niz godina, da bi potiho 2022. godine bilo uvedeno i nešto novo. Pa sad sudac može tražiti odavanje izvora i ako je “to nužno radi zaštite javnog interesa, a radi se o naročito značajnim i ozbiljnim okolnostima“. Navodi se doduše i kako interes javnosti za otkrivanje podataka o izvoru informacija mora jasno prevladavati nad interesom zaštite izvora informacija. Kvaka u ovome je da sam sud donosi odluku o razmjernosti te ako sudac kaže da se mora otkriti tko je odao informaciju iz istrage, to je onda tako.
No, što se događa ako novinar i tada kaže “sjašite, neću kazati“? Tu na scenu nastupa Zakon o kaznenom postupku koji je jednostavan u kažnjavanju onih koji odbijaju da svjedoče. U članku 291. se kaže kako se takvog svjedoka najprije kažnjava s do 50.000 kuna, a ako i dalje odbija, s pritvorom koji može trajati do mjesec dana. Ukratko, kroz ova dva zakona te promjena kroz Lex AP HDZ si je omogućio da novinarima prijeti s do mjesec dana pritvora ukoliko objavi nešto o korputivnom kriminalu, pa onda odbije kazati odakle mu podaci.
Takav nam se zaplet sprema, medijima će biti još teže raditi, naći ćemo mi načina za zafrknuti ih, ne bojte se (otvarat će se anonimni mailovi i slat će se dokumenti s javnih wi-fija, recimo), ali je zabrinjavajuća intencija vlasti da začahuri svoje marifetluke. Nikako ne može sve ovo izaći na dobro. Stoga će Trafika kad/ako se ovo izglasa, objaviti pojedinačno imena svih koji su u Saboru digli ruku za to. Bar neka budu zapamćeni za budućnost. Novinari će sutra u 11 sati prosvjedovati protiv ove nakane. Neće prosvjedi puno napraviti, pokazao je AP da ga to previše ne dira, ali bar se mora čuti da je nešto zločin.
