Ponekad ne valja drmiti s analizama i pretjerivati s tipkovnicom. Kad se uđe u polufinale Lige prvaka, makar to bila i juniorska, takav je slučaj. Tako da ovaj put imamo samo tri zanimljovosti s dvoboja Borussije i Hajduka.
Prva zanimljivost su penali, ne mogu se sjetiti osam serija jedanaesteraca koji su izvedeni tako suvereno kao oni sinoć u Dortmundu. I domaći i Bili tići u tih prvih 16 penala nikakve šanse protivničkim golmanima nisu dali. Ponavljam, dugo gledam nogomet, no ne mogu se sjetiti da sam nešto slično gledao. Svi su se ponašali kao veterani, a ne 18-godišnjaci. Spomenimo ovdje da je sudac izašao u susret domaćima, odredio je da se penali izvode na strani domaćih navijača, nije prepustio odluku novčiću. U izvjesnim situacijama to je dopušteno, no sinoć zapravo nije bila takva, te se radilo o nepravednom potezu. Koji je na kraju samo izazvao konstruktivni revolt kod Hajdukovih igrača, koji su znali kako i provocirati navijačku tribinu protivnika. Na kraju je jedanaesterac Manea jedini koji je sinoć loše izveden te je Buljan odmah ukrotio taj udarac. Pohvale i multirole fighteru Kavelju, koji igra što god treba na terenu, a kad je trebalo zabiti za pobjedu nije niti trenutak zadrhtao.
Druga stvar su navijači. Je, sad je već poznato da Hajduka navijači uvijek prate, čak i na onim besmislenim pripremnim utakmicama gdje se izmjeni po 40 igrača na terenu. Je, ima i mnogo navijača Hajduka po Njemačkoj. Je, desetljećima nije bilo europskog gostovanja u ovo doba, 28 godina točnije. Pa je bilo i gladi. Ali svejedno, scene najmanje pet tisuća Hajdukovih navijača (koliko god neki “novinari” bezumno čak pokušavali smanjiti taj broj) nešto su nevjerojatno. I iako svaki put čovjek misli da je sve vidio i da ga više ništa neće iznenaditi, uvijek na kraju mora promijeniti taj stav. Onako spontano navijanje kojeg se ne bi postidjele niti brojne organizirane ultra grupe… Ma čudo, čudo. Sad samo vidjeti što je to s Nyonom, masirao ih Nyon, kakve su to gluposti s organiziranjem najbitnijih utakmica na maketi stadiona?
I za kraj treća zanimljivost, sama pobjeda, nema smisla izdvajati posebne detalje. Stručni stožer koji je očigledno dobro pripremio susret, sa sad već standardnim planom protiv jakih protivnika. Dupli blok, smireno i staloženo nazad, ne dozvoliti divlji i trkački nogomet. A prema naprijed iskorištavanje pogrešaka protivnika i probijanje kroz polulijevi i poludesni prostor. Budimirov stožer to je pripremio odlično, a momci su još bolje sve prenijeli na teren. Treba reći da je Hajduk objektivno bio bolji takmac u 90 minuta i da je Borussija trebala biti sretna da se dovukla do penala. Uostalom, u sudačkoj nadoknadi ih je spašavala greda.
Svi su Hajdukovci na kraju svoj role odigrali odlično. Buljan je očigledno bio spreman na to da domaći igrači vole odapeti s 20-25 metara po golu, sve je to ukrotio, a šlag je na kraju obranjen penal Maneu. A odapinjati iz daleka su morali jer su Arković i Jurić Petrašilo sjajno zatvorili prolaz kroz sredinu Hajdukove obrane. Par koji je na početku sezone nominalno bio zamjenski Prpiću i Vuškoviću sad je nositelj Hajdukova granita. A uz sve to Petrašilo stigne poslati i upotrebljive lopte naprijed. Pomoć im je pak pružao Kavelj, multipraktik, vjerojatno bi i na golu bio dobar da ga stave. Uz to na kraju špricer kod penala. Bekovi Đolonga i Hrgović su uštopali najopasniji dio protivničke ekipe, pokušala je ekipa iz Dortmunda i mijenjati strane napadačima, kemijalo se, pomoći nije bilo. Hrgović je uz sve stizao istrčavati i u napad, čak i u sudačkoj nadoknadi. Kadet Reić i kapetan Capan držali su sjajno veznu liniju. Sjajno jer su prema nazad spriječavali razvoj Borussijine igre blizu našeg kaznenog prostora, a uz sve su prema naprijed odigravali dobre lopte. Vrcić i Brajković su predstavljali najveću opasnost za žuto-crne, jednostavno su im nudili dovoljno prostora, a oni su to koristili. Brajković je posebno bio inspiriran, ono ringišpil u prvom dijelu je za sačuvati na disku i pokazivati u budućnosti, sve je okrunio asistencijom. A Mate Antunović je Mate Antunović, pošalji dobru visoku u kazneni prostor i to je pola gola. Naizgled klasični killer na terenu, vrsta igrača koja odumire, ali s jednom razlikom. Igra obranu krvavih koljena, on je bio prva obrambena linija sinoć. Pohvale i za Skoku, Nazora i Ćalušića koji su ušli i obavili svoj dio posla. Bravo dico, bravo stožer, bravo Hajduče!
