Ališer Usmanov na listu sankcioniranih ruskih oligarha u EU došao je već u veljači prošle godine, odmah po napadu Rusije na Ukrajinu. Nikakvo čudo, kroz službene europske dokumente vodi se kao jedan od oligarha najbliskijih Vladimiru Putinu. Na listu sankcija Sjedinjenih Država stavljen je početkom veljače.
U Hrvatskoj se nalazila jahta Irina VU, koja je bila u vlasništvu offshore kompanije koja je prema američkim i europskim vlastima pod kontrolom Usmanova. Irina Viner bila je supruga Ašera, odatle ime, ali o tome nešto poslije. Negdje u listopadu, dakle osam mjeseci nakon sankcioniranja, jahta je jednostavno isplovila s Murtera i otišla u Tursku. Koja ne snakcionira većinu Rusa. Dva i pol mjeseca ništa se o tome nije znalo, da bi tek novinari otkrili ovaj događaj od prošle jeseni.
Sad se uključila politika, premijer Andrej Plenković sada traži da ga se izvjesti o tome, ministarstva trče okolo i pokušavaju saznati tko je zastranio, a kao država smo još jednom ispali smiješni pred svijetom. Ono što se nepobitno zna jeste da je jahta, inače i registrirana u Hrvatskoj, najnormalnije isplovila iz Hrvatske, ni Pomorska policija ni Lučka kapetanija Dubrovnik, koja ju je posljednja ispratila iz hrvatskih teritorijalnih voda, nisu imali nikakve dokumente kojima bi se ukazivalo da brod od 15-ak metara ne smije isploviti.
Ališer Usmanov, odnosno njegov ured, u međuvremenu su hrvatskim medijima poslali dopis kako on nije vlasnik jahte te da više nije u braku s Irinom Viner, do lani Irinom Viner Usmanov. Pravno jako bitan moment. Doduše, Usmanov je naveo i kako nije oligarh, nego pošten poduzetnik, šteta po njega da EU i SAD ne misle isto. A zašto mu je važan podatak da više nije u braku? Pa, kad ste u braku, sve što stječete je bračna stečevina, zajedničko vlasništvo. I sve je to bilo pod sankcijama. Sad je situacija da poslije razvoda ono što dobije Irina nije pod sankcijama, jer ona nije na spisku niti jedne države, nema ograničenja na raspolaganje imovinom. Za pretpostaviti je da su Usmanovi manevar s razvodom napravili kako bi zaobišli pitanje sankcija, te je vjerojatno sve na teritoriju SAD-a i EU prebačeno na Irinu Viner.
U Hrvatskoj postoji još imovine koja je na ljudima bliskima Usmanovu. Prije svega tu je vila u Orebiću za koju se navodi da je u posrednom vlasništvu Irine Viner, a drži se kako i još jedan ljetnikovac na Pelješcu je u vlasništvu sestre Ališera Usmanova. Radi se o nekretninama koje i ne mogu isploviti u Tursku, tako da će Hrvatska i EU biti u mogućnosti staviti pod sankcije ove objekte, ako tako odluče.
A što se dogodilo s jahtom, kako je dobila noge s Murtera? Pa, samo su dvije mogućnosti. Ili je Hrvatska bila toliko aljkava i komisija zadužena za provedbu sankcija jednostavno nije provela blokadu, ili je netko u lancu birokrata koji su trebali to operativno provesti dobio novčanu stimulaciju da “zaboravi” to napraviti. Treće opcije nema, a nakon što Ministarstvo prometa provede provjeru ovog slučaja (dva i pol mjeseca nakon što se dogodio), znat će se o čemu se radilo. Niti jedna od dvije opcije nije dobra, a obe su, nažalost, jednako moguće. Jahte inače u svojim digitalnim papirima imaju poseban odjeljak koji se odnosi na ovakve zabilježbe, bilo da se radi o političkim sankcijama, sudskim ili policijskim bolkadama iz raznh razloga. Lučka kapetanija Dubrovnik prilikom posljednje provjere prije izlaska Irine VU nije zamjetila nikakvu zabilježbu.
Ovaj slučaj povlači i pitanje kako se uopće sankcije provode u Hrvatskoj, je li se imovina ruskih oligarha, koje u Lijepoj našoj ima, stvarno pod nadzorom. Za jednu jahtu sad pouzdano znamo da nije, a šutnja vlasti pokazuje da im to nije ni omiljena tema. Neizlazak priče o jahti Usmanova doduše treba promatrati i kroz ego Andreja Plenkovića, koji se želi pokazati europski relevantnim, sa starim snom da jednog dana bude visoko u strukturama EU-a. Činjenica da je u najmanju ruku njegova administracija aljkavo provela sankcije jednom od n ajpoznatijih oligarha nikako neće izgledati lijepo u životopisu.
