Svake godine je “hoćemo li ići gledati suze svetog Lovre”, onu kišu meteora u jednom dijelu godine, za koju moram otići bar sto kilometara od Zagreba da ima ikakvog smisla, jer ni ovaj novi gradonačelnik nije ništa pametniji od starog, svjetla blješte na sve strane, da se sam sveti Lovre spusti u centar grada ne bi ga vidjeli jer smo zaslijepljeni svjetlom.
No, kako bilo, od sad imam rješenje za to, kad mi se takvo što predloži, pustim onaj snimak nakon Villarreala di je Sjever u transu, poskakuje se, plješće i pjeva kako će se pratiti na kraj svita klub, čitav stadion im drži ritam aplauzom, a na terenu Lovre Kalinić neuspješno suzdržava suze, koje su mu napunile oči. Dva dana nisam ništa mogao napisati zbog te scene, nekako se sve skupilo u te suze našeg svetog Lovre.
I taj prokleti ždrijeb, koji ti podari ekipu od koje su u ovom trenutku zasigurno jači tek pet klubova na svijetu. I onu žabicu od lopte koja prevari Lovru. I onaj šut s pola terena Livaje, koji da je ušao bi srušio stadion najvjerojatnije. I sve one nepravde, Uefino slanje sudaca koji su pompozni klaunovi i koji bi se savršeno uklopili u HNL. I sparno vrijeme i velike gužve. I sve jebene nepravde.
Je, sve se nekako skupilo u te suze, ali i sva nada izbija iz njih. Jebiga, nakon ovoga nitko ovim nogometašima ne može reći da ne kontaju što Hajduk znači ljudima. Kontaju, zato se i bore sa suzama, sretniji bi Lovre bio od nas da nam je mogao omogućiti feštu zbog prolaska. I Livaja kraj njega, jeste vidjeli kako mu je dres bio prljav, kao da je s mojim starim sekvestin bacao pod breskve, a ne igrao pred milijunskim auditorijem.
Nemaš im što prigovoriti, sve su dali od sebe, svatko od njih, Španjolci su jednostavno bolji. Normalno da smo se svi normalni nadali prolasku, moraš se nadati tome, tko će ako navijači neće. Ali nismo u stvarnosti i očekivali da prođemo. Sasvim dovoljno je ovo, da se nije palo poput kakvog šonje, bilo je ipak srce to, tvoje hajdučko…
I sad liga, onaj stvarni i mogući cilj, da je sve normalno. A nije, ako bude trebalo, dešavat će se čudne odluke pred kraj prvenstva, nemojmo se zavaravati. No, onda je na Hajduku da ih se dovede do toga da odluke moraju biti što čudnije. Dinamo igra bolestan ritam sljedeća dva i pol mjeseca, mnogi će klubovi ove polusezone pasti kao žrtve suludog svjetskog prvenstva u prosincu. Trebat će to sad iskoristiti. Suze svetog Lovre treba kanalizirati u želju, bijes i motiviranost kakva je bila protiv Španjolaca. Onda onih osam ostalih klubova nema šanse. A s onim devetim ćemo se ćerati kad bude trebalo.
