Prva je da je Zekić nadmudrio Leku. Novi osječki trener došao je s jednim planom, nakon toga ga adaptirao i svaki trenutak je znao što hoće. Pa i u prvom dijelu, koliko god Leko pričao kako je to bilo dobro poluvrijeme. Zekić je umrtvio igru, s 5-4-1 formacijom zatvorio pristupe svom golu i nije se libio liniju obrane spustiti na 16-17 metara. Nekoliko je puta Hajduk bio u prilici za priliku, na čistu igračku kvalitetu, ali do ozbiljnog udarca nije došlo. Nešto što je ličilo na priliku Trajkovski i Pukštas su promašili. Najveća prilika i u tom periodu je od gostiju, Caktaš je pucao direktno u Lučića.
U drugom dijelu se Zekić od starta dodatno otvorio, shvatio je i da s četiri u liniji može kontrolirati Hajdukove napade, i to mu se odmah isplatilo. No, o drugom dijelu nešto niže.
Drugo je zanimljiva odluka da se Pukštasa stavi na krilo u njegovoj povratničkoj utakmici. Mladi Amerikanac može to odigrati, znao je biti i na beku, a vjerojatno bi šutio i igrao da mu se kaže i da je na golu. No, mislio sam da je sad već čisti fakt da s njime u veznoj liniji ekipa najviše dobiva. I energiju i ulazak iz drugog plana i povratnu trku. Tu je i pitanje protivničkih obrana. Koje imaju automatizme za pokrivanje krila. Dok kod ulaska veznih iz drugog plana uvijek može doći do nespretnosti u preuzimanjima. Bio je sinoć Pukštas u kaznenom prostoru dosta, ali nije na kraju bilo neke zarade. U dva navrata ga ni sreća nije poslužila, lopta mu se krivo odbila.
Treća stvar je onaj nevjerojatan prvi gol, koji se dogodio jer su igrači Hajduka zaboravili izaći iz svlačionice. Taj niz grešaka i nekoncentriranosti jednostavno je van svake pameti. Iznenadio je Hajduk i klupu Osijeka, trebalo im je neko vrijeme da shvate da vode 1:0. Zapravo nemam što pametno napisati o ovoj situaciji, jednostavno nešto što se ne bi ni na terminu četvrtkom uvečer nakon po gajbe pive smjelo dogoditi.
Četvrta zanimljivost je da je Hajduk definitivno susret izgubio, pomalo ironično, kad je ušao Marko Livaja. Ne, nije da je Livaja upropastio nešto, dapače, vidjelo se koliko je zapravo nedostajao u nekoliko situacija, rijetko tko može onako s igračem na leđima primiti balun i opucati po golu. Ali kod njegovog ulaska se odlučilo napraviti rošadu kojom je Žaper maknut iz vezne linije. I to je u potpunosti ubilo balans ekipe. Žaper je svojim postavljanjem u prvom dijelu uspješno sprječavao kontre Osijeka, Mierez i nakon što bi primio loptu ne bi je mogao odložiti tek tako suigračima baš zbog postavljanja Hajdukove šestice.
Nakon toga Hajduk je u nekoliko situacija visio opasno, tu se zapravo vidjelo da je Osijek ipak igrački ograničena ekipa, u dvije situacije bi samo jednim prebacivanjem strane došli u situacije 3 na 1, ali nisu to uspjeli odraditi. Pomalo tragična situacija za Hajduk, od viška halfova na početku sezone došlo se do toga da su dvoboj sinoć na braničkim pozicijama završili bekovi, a u jednom trenutku je tamo bio i vezni igrač. Situacija je takva da će se za četiri dana u Koprivnici možda trebati očekivati od 16-godišnjeg igrača Tottenhama da izvlači kestenje iz vatre.
Peta stvar je da Hajduk nije samo u krizi rezultata nego je i u krizi igre. Problematika s napadačkim mehanizmima sad se već vuče od početka sezone, nije bilo napretka. U ovih 11 kola Hajduk je napadački dobro odigrao jedno poluvrijeme, drugi dio protiv Slavena na Poljudu. Ako se izostave ta tri gola u 45 minuta, Bilima treba više od 90 minuta da zabiju jedan gol. Porazna statistika, koja obično u HNL-u garantira samo borbu za opstanak. Dobra obrana i nevjerojatni posrtaji protivnika ipak su stvorili situaciju da je Hajduk još uvijek drugi na ljestvici. No, Hajduk je i samo tri boda udaljen od petog mjesta.
Šesta zanimljivost je zapravo dojam, onaj da se igrače nije pripremilo na protivnika video materijalima i skautskim izvješćima. Nešto što bi u današnjem nogometu trebalo biti pod normalno. Šarlija je prvi put igrao protiv Miereza, a kao da mu nitko nije objasnio što očekivati. Da se ne smije upustiti u nadjačavanje s njim, jer ili će te udariti i proći, ili ćeš ga ti dirnuti pa će on pasti kao da je pokošen Hamasovom raketom i previjati se toliko da ćeš imati dojam kako će za pola ure završiti na operacijskom stolu.
Sedmo je ono zapravo najbitnije i za što je sve ovo prije bilo samo uvod. I o čemu će ovih dana svi imati svoje mišljenje, pa je valjda normalno da i Trafika nešto kaže. Treba li Leko otići s klupe? Za početak, hajdemo reći da u HNL uvjetima četiri poraza u šest kola je obično dovoljan povod da se smjeni trenera. Slaven Belupo je nakon sedam kola smjenio Moniza koji je imao tri poraza. Dakle, i u mnogo slabijim klubovima četiri poraza u šest kola bi upalila alarme i raspravljalo bi se o sudbini trenera.
Ono što se za Leku nakon ovih desetak mjeseci može kazati je da igru nije unaprijedio. Stabilizirao je obranu nakon početne kamikaza taktike 3-5-2 s presingom. No, prema naprijed to izgleda impotentno, iako ima najboljeg napadača lige u rosteru. Jedno vrijeme je ona klopka s Melnjakom koji se pretvarao ne u krilo nego napadača diglo ofenzivu, ali danas se već svi treneri pripreme za tu situaciju i više nije toliko opasna. Situacija je pomalo ironična. Leko je shvatio da ne može proći sa svojim planom, 3-5-2 i presing, nema ekipu za takvo što. No, u trenutku kad se adaptirao i prešao na igru koju Hajduk faktički igra još od Dambrauskasa zapravo se izgubio smisao njegovog dovođenja. Taj kontinuitet su mogli nastaviti i Karoglan i Budimir, uostalom, nije se onda trebalo niti micati Dambrauskasa.
Drugi veliki problem Hajdukova trenera je da mu igrači stagniraju ili nazaduju, svi. Livaja je u padu forme, ali Livaja ne dobija toliko loptu u opasnim zonama koliko je dobijao čak i kod Tramezzanija, poslovično nastrojenog obrambenom nogometu. Sigur je bolje odigrao onaj prvi susret nakon dva treninga s prvom ekipom nego to igra u posljednje vrijeme. Odjidja je u dolasku djelovao kao reinkarnacija Zidanea, a sad ne dobije niti sekundu jer je propao. Benrahou je prošlog proljeća izgledao kao maratonac koji zna nogomet, sad je pogubljen na toj poziciji između veze i krila. Obzirom da su neki od igrača došli baš na Lekino traženje, a da je neke sam odlučio razriješiti, ovo je veliki grijeh. Često se zaboravlja, Brugge je uzeo dvoznamenkast broj novih igrača kad je Leku doveo za trenera, kako bi mogao igrati ono što želi i zna. No, Brugge ima proračun od preko sto milijuna eura, oni to mogu tako, Hajduk ne može.
Iz ova dva problema se može zaključiti da je Leko zapravo jednodimenzionalan trener, funkcionira kad ima sastav koji može igrati njegov tip igre. To je onda kvaka 22, ako si znao da je Leko takav, zašto mu nisi omogućio da ima takav sastav, bar u ovim ograničenim HNL prilikama? Ako si znao da ne može s time proći, zašto si ga uopće dovodio? Tu se onda povlači pitanje onog koga se dovelo, a to uprava mora riješiti unutar sebe. Nije neka tajna kako postoji glasina da je Leko bio direktna Jakobušićeva želja. Ne treba se tu dizati na zadnje noge, nije rijetkost da predsjednici klubova budu ključni u dovođenju trenera. Perez tako često radi u Realu, Liverpool je Kloppa tako doveo, predsjednicima su treneri najbitniji operativci kad je finalni rezultat u pitanju, zato vole imati udjela u tim poslovima.
No s time ide i odgovornost. U krajnjoj liniji, onda ti koji si ga doveo moraš odraditi i onaj šporki dio, objasniti zašto ga ostavljaš ili mu sam priopćiti da je epizoda završila. Nakon toga je potrebno preispitati i samog sebe, ali još nije trenutak za taj dio. Hajduk trenutačno krizu ima na zelenom terenu, ostatak kluba funkcionira vjerojatno na najvišoj razini u svojoj povijesti. Treba riješiti problem prve ekipe, ne zavaravati se drugim mjestom (koje je uvjetno, Dinamo sad s pobjedom u zaostalom meču pretiče Hajduka).
Leko ima još jednu fleku, to da je postao iritantan u svojim izjavama, u kojima zapravo nema samokritike. Postao je neki križanac Dalića s poniznosti i nabrajanjem dobrih rezultata i klasičnog sportskog komentatora koji će iznijeti zamjerke na igru. Problem je da je Leko plaćen da ispravi te propuste, a ne da ih notira poput Toplaka. I ako govoriš da igrači treniraju kao pasi od šest do šest, onda ih prekini u tome, očigledno ne valja kad su prezentacije na terenu ovakve. Neka malo treniraju kao ljudi. Spominje često i fajterstvo kod igrača, a onda sam pod Sjever odlazi samo kad se pobjedi, dok kod poraza ode u svlačionicu. I nije neko fajterstvo.
Treba li Leko otići ili ne nije na meni, Dvanaestom ili prosječnom čitaču ove rubrike da odluči. Možemo svi imati svoje mišljenje (moje je da treba otići, da se ne skrivam iza neodređenih floskula), možemo željeti nešto, možemo o tome i pričati, ali na klubu je da odluči što i kako, je li Leko nešto na čemu i dalje treba inzistirati ili je došlo vrijeme za rastanak i promjene. Uostalom, vrh kluba ima u svom rosteru čovjeka koji im sasvim utemeljeno, precizniji i stručnije od svih nas, može kazati isplati li se trpiti Leku. Boro Primorac je zaboravio više nogometa nego što ga većina današnjih trenera zna.
