Koliko je organizacija koja se predstavlja kao hrvatski nogometni savez i zove se baš tako, samo što se pridjev hrvatski piše velikim početnim slovom, zapravo loša i pogubljena, savršeno se moglo vidjeti na primjeru kazne Marku Livaji za neprimjereno ponašanje nakon finala kupa u Rijeci.
Naime, u svakom normalnom sustavu, koji je čist i drži se svojih načela, taj igrač bi za dva ili tri dana saznao svoju kaznu, bila bi ona svugdje otprilike ista – utakmica ili dvije kazne, određeni udarac po džepu koji bi u razvijenijim zemljama umjesto u blagajnu saveza išao u neki fond za suzbijanje nasilja ili slično i sve bi bilo u redu.
U hrvatskom nogometnom sustavu, koji ima masla na glavi toliko da mora kopati nekoliko dana da uopće proviri iz hrpe masla kojom je zatrpana, situacija je potpuno drugačija.
Kalkuliranje, upitnici nad glavom oko toga kakva će biti reakcija javnosti u Dalmaciji, kalkuliranje što s reprezentacijom kojoj taj igrač treba, osluškivanje bila one javnosti koja bi najradije da Hajduk ne postoji, taktiziranje, vaganje.
Da bi onda nakon dobrih mjesec dana izašli s kaznom koja je na koncu očekivana i vjerojatno jedina logična, ali zato što je došla prekasno dočekana je na nož od svih.
S obzirom na svo ono maslo koje sam spomenuo ranije, s obzirom na to koliko hrvatski nogometni mainstream prezire Hajduka, a posebno Marka Livaju, a i s obzirom koliko Hajdukovci preziru HNS i sve što predstavlja, bilo bi vjerojatno burnih reakcija i tada, ali svi oni koji razmišljaju trezveno i logično su svjesni da je Livaja kaznu – zaslužio.
Svjesni su svi oni i drugih stvari, a to je da se nije kažnjavalo i gore prijestupe u prošlosti, svjesni su da paljenje baklje od strane kapetana Dinama na Poljudu nije nikad niti spomenuto kao kažnjivo, svjesni su i toga da je na koncu krajnje licemjerno kad organizacija u čijem samom vrhu i dalje rade tipovi koji su bili osuđeni za kriminal u sportu uopće ikoga kažnjava za bilo kakve nenogometne prijestupe.
Na koncu, što god da se dogodilo, mrzit će se ti ušančeni tabori u hrvatskom nogometu međusobno i dalje. A najveća krivnja u svemu tome je na onima koji su dopustili da Hrvatski nogometni savez bude poligon za ostvarivanje privatnih interesa, umjesto da bude hrvatski nogometni savez koji jednako brine za sve klubove i sve nogometaše pod svojim okriljem.
A “kolege” koji objavljuju ovakve naslove s fotografije će biti jedno posebno poglavlje optužnice koja nikad neće biti napisana onda kad se ta mržnja prelije preko ruba nogometnih podjebavanja i pređe u nešto gore.
A trebala bi biti napisana i puno ranije, jer tad će ionako biti svejedno.
