Probijanje zvučnog zida izazvalo je danas uznemirenost diljem središnje i sjeverne Hrvatske, Zagrepčani, Zagorci, Prigorci, ali i varaždinski kraj po društvenim su se mrežama raspitivali kakva je to detonacija koju su čuli. Malo nakon nje stiglo je iz MORH-a i pojašnjenje kako se radi o probijanju zvučnog zida, što su u sklopu svog treninga obavili MiG-ovi 21. Takve obavijesti šalju se inače unaprijed, ali eto, danas nije, što je na kraju uznemirilo ljude.
A s druge strane nastavilo tinjajući sukob između MORH-a i OSRH-a, jer je Plenkovićev najzaštićeniji ministar Mario Banožić iskoristio priliku da udari po načelniku Glavnog stožera admiralu Robertu Hranju. U rukavicama, ali udari. “Došlo je do evidentnog propusta u radu Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, a time i Glavnog stožera Oružanih snaga koji su, putem uobičajenih kanala komunikacije propustili unaprijed obavijestiti javnost o mogućem probijanju zvučnog zida. Od Glavnog stožera OS RH, načelnika admirala Roberta Hranja i zapovjednika HRZ-a brigadnog generala Michaela Križanca zatražio sam hitno izvješće o tome zašto se propust dogodio i tko je za njega odgovoran”, navodi se u priopćenju koje je u ime Banožića poslao MORH. Ukratko, Banožić bi se veselio da na kraju dođe do spoznaje da su Oružane snage nešto zafrknule.
Dva su elementa ovdje važna i treba ih se dotaknuti. Prvi je jedan dugoročniji, a tiče se toga da se MiG-ovi 21 iznimno rijetko miču s Plesa, što zbog tehničkih pitanja, što zbog čiste navade. Stoga im je zbog relativno kratkog doleta MiG-a 21 komplicirano koristiti Jadran za probijanja zvučnog zida, što bi izazvalo ipak mnogo manje uznemiravanja građana. I tako će biti i dalje, već sad se za Rafale niti ne razmatra ikakva druga opcija, prirodno je da su na Plesu. No, oni ipak imaju višestruko veći radijus djelovanja od MiG-ova, pa ih se možda i nešto češće vidi nad morskim krajevima.
Druga stvar je sada već apsurdni odnos Banožića, pa, prema svakome osim prema Plenkoviću, dojam je nekako da ga i drugi HDZ-ovci sve više drže teretom. Njegov sukob sa Zoranom Milanovićem tjera Andreja Plenkovića da ga brani kao vlastita sina na poziciji, jedino su očigledno ograničeni javni nastupi ministra obrane, nakon što je postalo jasno da retorički ne može izdržati bitku s Milanovićem. Pa se samo ovako šalju priopćenja s citatima, kao u Jugoslaviji 70-tih. Banožić uz to načelnika Hranja doživljava bliskim Milanoviću, pa ima odnos s njim kao Amerikanci sa Sovjetima na Checkpointu Charlie. Gledamo se, možda i pozdravimo ujutro, ali iz očiju izlijeću munje. Našao se tako Hranj između čekića i nakovnja, i dojam je da to teško podnosi, da bi najrađe poslao u neke stvari i predsjednika i premijera, a posebno ministra.
A Banožić u svojoj želji da zapapri Hranju i Oružanim snagama, kad već ne može Milanoviću, odlučuje se i na ovakva priopćenja. Ne shvaćajući jednu stvar, da iz pozicije javnosti su on i njegova glomazna Samostalna služba za odnose s javnošću i izdavaštvo odgovorni za komunikaciju prema građanima, što god se u tom sustavu od 20.000 ljudi događalo. No, ta služba, koja je desetak godina bila među najboljima u javnom sektoru što se odnosa s medijima tiče, od dolaska Banožića u teškoj je devastaciji, služi kao medijska pretorijanska služba i zapravo bi u bilo kojoj normalnoj demokratskoj državi to bilo dovoljno za smjenu ministra i otpuštanja po MORH-u. Ali dok god se Plenković i Milanović bore poput dva ovna na gumnu, Banožića će se trpiti s njegovim sitnim kapricima. A u svom tom njihovom gotovo pa pubertetskom nadjačavanju stradava obrambeni sustav, koji više ne djeluje sposobnim za bilo kakvo ozbiljno borbeno djelovanje
