Završio je dio priprema Hajduka u Istri, nastavak prvenstva je pred vratima, vrijeme je za napraviti kratki presjek kako to trenutačno izgleda.
Prije svega, treba primijetiti ono opće. Igra je fluidnija nego prije, da se to primijetiti i na pripremama, osnovni sustav je i dalje 4-3-3, ali uz krajnje protočne funkcije nekih pozicija. Bekovi će očigledno još više ulaziti u veznu liniju, krila i vezni će se rotirati, pogotovo na lijevoj strani. Obrambena linija je postavljena nešto više, a Lučić još više sudjeluje u gradnji igre. Gotovo se može sa sigurnošću reći da će ovakvom igrom Hajduk u sljedećih pedesetak utakmica primiti gol s centra, ali dobit kroz sve utakmice je tolika da se jednostavno isplati. Hajduk će biti klub s najisturenijim golmanom, preuzet će tu poziciju od Varaždina i Olivera Zelenike.
Ono što se da primijetiti je da brzina ulaska u zadnju trećinu terena još uvijek nije na spektakularnoj razini. To je još najbolje djelovalo u prvom susretu protiv Aluminija, kako su se prema kraju priprema pojačavali protivnici, tako se više igralo na sigurno. To je nešto što će se kroz prvenstvo morati dodatno izgrađivati. Pozitivne su ipak dvije stvari, prva je da pozicijski Hajduk i dalje djeluje stabilno, unatoč podizanju zadnje linije. Veliki učinak na to ima dobar pressing dok je lopta u protivničkoj obrani. Ukoliko se to probije, očigledna je taktika rada manjeg faula te pozicijskog postavljanja u srednji blok. Druga bitna stvar je napredak tranzicije, kako ofenzivne tako i defanzivne. Još uvijek to nije kao Argentina 1986. godine, koja je to imala do savršenstva pripremljeno, ali sasvim je primjetljiv napredak.
U konačnici, protivnici su i na pripremama radili malo prilika protiv Hajduka, a Lučić je ponovno pokazao da je golman koji može održati koncentraciju kroz meč i biti spreman za te dvije – tri situacije. Kako je sam rekao “moje je da te tri akcije ne budu cirkus kad se dogode“. Krajnje bitna stvar da se radi o golmanu koji je bitan u izgradnji napada, ali i poskidat će većinu onog što mu se dogodi pred vratima.
Ako bih trebao istaknuti jednu stvar s priprema to je činjenica da Hajduk sad ima širinu kakvu nije imao najmanje trideset godina. Neki već otpisani od gledatelja kao da su oživjeli pod novim trenerom. Odjidja se spektakularno vratio, Nikola Kalinić je pokazao da u intervalu od 30 minuta igre jednostavno nema boljeg od njega u HNL-u na tom mjestu, a posebna je priča Kalik. Tako je odradio pripreme da se komotno može kazati da je na pragu prvog sastava.
Ako se treba istaknuti gubitnika priprema, to je mladi Šimun Hrgović. Ne da je odigrao loše, ali nije pokazao da je trenutačno potencijal za prvu ekipu. A splet okolnosti, s ozljedom Melnjaka i odlaskom u Afriku Dialla mu je bio otvorio priliku da to pokaže i dokaže. Teško se oteti dojmu da nije uspio, još će bar polusezonu morati igrati na posudbi i raditi na defanzivnoj igri. Ali ni nema potrebe za žurbom, radi se o talentu čije će seniorsko odrastanje trebati dozirati.
Što se tiče dolazaka, i Kalinić i Kleinheisler su pokazali da se na njih mora računati, da su zapravo pojačanja. A iako se ne tiče priprema, treba još jednu stvar zamjetiti. Jere Vrcić je vraćen na dvojnu registraciju u Solin iz Širokog. Tako da će biti na dispoziciji i uopće se ne bih iznenadio da neke minute dobije. Pogotovo ako na kraju sapunica s Ukrajince Kaščukom ne završi na pozitivan način. Vrcić je krilni napadač koji napada prostor, ono što treba veznoj liniji i Marku Livaji. Bar do povratka Perišića na teren (i dalje mi je ova rečenica nevjerojatna).
Još jednu stvar treba spomenuti, a to je da se dobar dio vremena uigravala opcija s 4-3-1-2 formacijom, famozni romb. Koji omogućuje neke stvari, poput zajedničke igre Livaje i Kalinića, ali i isturivanja Krovinovića. Što je čak bitnije za visoki presing od same pozicijske igre. Jer je Krovinović i dalje najbolji igrač Hajduka za prepoznati trenutak kad krenuti u presing. Ta će formacija nositi rizik na bokovima, ali i Diallo kad se vrati i Sigur i Moufi su odlični defanzivni bekovi i sposobni su to odraditi.
Posebno se treba osvrnuti i na Sigura. Za kojeg nisam imao dojam da je nešto turbo brz igrač, ali eto mjerenja na pripremama su me negirala, najbrži je bio na mjerenjima (iako je Diallo još brži). Ono bitno je da se u utakmici s Fehervarom mladi Sigur u nekoliko navrata upustio u nadtrčavanje na širokom prostoru s Kastratijem. Koji ga nije uspio proći, a nema igrača u HNL-u trenutačno koji je brži od Albanca. Bar do povratka Perišića (i opet…), no Sigur ima tu komparativnu prednost da će igrati u istoj ekipi s njim.
Uglavnom, pripreme zavrijeđuju pozitivne tonove. Nije sve bilo perfektno i nekako osobno smatram da je to dobro. Odlične pripreme bez nekih minusa su znale ekipe uspavati u lovorikama s početkom natjecateljskih utakmica. A Hajduku je raspored takav da ne nudi priliku za opušten ulazak. I taktički i tehnički i psihološki se već na prvoj utakmici mora skroz biti unutra.
