Pregled nedjelje iz vizure Splita je jednostavan, Ultra je označila vikend i koliko god lažnim moralistima često znala biti metom kritike, još uvijek je to jedan drugi svijet u odnosu na sve drugo čemu se možda svjedočiti preko ljeta. Načisto svjetski događaj. Sve više su to prepoznali i političari, sad ih se može vidjeti uredno kako se naslikavaju uz zvuke DJ majstora. Teško je zamisliti da takvu glazbu svako jutro slušaju doma dok se spremaju za svoje teške poslove, ali publicitet je publicitet, čak i kad znači đuskanje do docnih ura.
Da susjedstvo mora izdržati par noći žestokih basova, mora. Ali tako to ide, ne možeš imati događaj koji je na svim svjetskim kartama zabave, a zauzvrat u to vrijeme očekivati i mediteransku sijestu. A zarada je vidljiva na svim razinama, u Lidla sam vidio neke momke iz Francuske koji su samo na hrani koju sun uzeli za dok su tu ostavili preko 200 eura. Ljekarne imaju zvjezdanu prodaju andola, ugostiteljski lokali imaju i svoj dio zarade, uglavnom, ekonomski je ovo više nego isplatljiv događaj. Neka Ultre, koliko god svake godine one njihove zastave izazivale zgražanje dijela društvenih mreža i “medija” u susjednim državama.
Održana je sinoć i ćakula članova Hajduka s upravom i nadzornim odborom, no sadržaj će i dalje ostati za one koji su sinoć bili na FESB-u. Pravila su pravila, mnogo bolje bi nam bilo u društvu da ih se malo više držimo, bar onih smislenih. Samo treba istaknuti kako se radi o nečemu o čemu drugi sportski kolektivi mogu samo maštati. No, to je normalno, jer u konačnici, ipak je Hajduk klub svojih članova.
A u Hrvatskoj smo saznali da niti jedna općina neće iskoristiti mogućnost da se samoukine, spoji s drugom. Šokantno, kazali bi. Mogućnost biti sitni šerif u svom kraju, pa brojio on i 300 ljudi, i dalje je preizazovna za politički četvrti razred. Kao da su ovi na državnoj vlasti i željeli nešto postići planom, njihov kapilarni zahvat na državi i temelji se na ovim sitnim buranijama od političkih jedinica.
U svijetu se pak još jednom pokazala točnom ona teorija da karakter preskače po jednu generaciju. Dok Robert Kennedy Jr u svojoj kampanji za demokratskog kandidata za predsjednika više izgleda kao netko za posjet Krešimiru Mišaku i “Na rubu znanosti” nego ozbiljan političar, njegov je sin pokazao da ne smatra očeve stavove o ruskoj agresiji dobrim. Jer momak je nekoliko mjeseci proveo kao dragovoljac Međunarodne legije u Ukrajini. Nekako se on čini više nasljednikom praujaka i djeda nego njegov otac.
