Možemo je na duge staze odlukom o izlasku na izbore samostalno napravio ili potez genijalca ili notornu glupost. Što će se znati negdje za pet godina na izborima, ako do tada ne bude i nekih izvanrednih. Kratkoročno, gledajući samo ono što nas čeka dogodine na političkoj sceni, Možemo je izveo centaršut HDZ-u, koji će ovakav poklon nesumnjivo s radošću prihvatiti.
Radna verzija vrha Možemo u obrani od teze kako su ovime olakšali pobjedu HDZ-u na budućim izborima je “negativna sinergija“. Mogućnost da zbog bijesa vlastitih glasača oko koalicije sa SDP-om zapravo na kraju bude manje glasova ukupno za obje stranke. Što je, da se ne uvrijede u vrhu Možemo, jednostavno glupost. Svi dosadašnji izbori u Hrvatskoj pokazuju da s predizbornom koalicijom oporba prolazi bolje na kraju.
Upitali smo o tome nešto i Jasmina Klarića, urednika na Telegramu, koji već 25 godina prati izborne procese u Hrvatskoj.
Priča o “negativnoj sinergiji”, koja je okosnica stranačkog PR opravdanja za samostalni izlazak na izbore je posve bespredmetna. Uostalom, SDP, HNS, IDS i HSU su na izbore 2007. godine izašli odvojeno. Dobili su 44 posto glasova. HDZ je ostao na vlasti. Četiri godine kasnije, izašli su zajedno. Dobili su skoro deset posto manje ukupnih glasova; nešto više od 40 posto. HDZ nikad nije doživio uvjerljiviji poraz.
Klarić također drži kako je ova odluka voda na mlin HDZ-u, koji se napokon ima čemu veseliti na političkoj sceni. Ističe i kako su u Možemo politički naivni ako zbilja vjeruju u neke stvari koje govore.
Za vladajući HDZ u posljednje vrijeme nema previše dobrih vijesti – kako mjeseci prolaze, politička korist od Schengena i eura sve više blijedi jer građani novu situaciju doživljavaju normalnom i svakodnevnom, kao i, uostalom, prolazak Pelješkim mostom. Stoga je odluka Možemo! da im je, zapravo, važnija dugoročna izgradnja vlastitog političkog projekta nego promjena vlasti u Hrvatskoj 2024. godine – HDZ-u došla kao pravo osvježenje u vrijeme ljetnih vrućinama.
Jer, to – dugoročna izgradnja vlastite stranke – je zapravo suština odluke da se ne ide u predizbornu koaliciju sa SDP-om. Naredne izbore će obilježiti referendum o Plenkoviću i potpuno je jasno da bi na birališta više ljudi izmamila situacija u kojoj su (po anketama) dva bloka otprilike izjednačena ili u nekoliko postotnih bodova razlike, nego ona u kojoj će HDZ biti daleko jači od prvog pratitelja. Ako toga u Možemo! nisu svjesni, ako doista vjeruju da će odvojeni izlazak na izbore olakšati promjenu vlasti, onda se trebaju postaviti neka vrlo nezgodna pitanja o temeljnoj političkoj sposobnosti ljudi koji vode tu stranku – a koja su se znala nazirati i u nekim drugim situacijama (poput imenovanja dva čelnika uprave Holdinga u ljeto 2021., s kojima su se razišli već u jesen iste godine ili priča o demokratizaciji Dinama kao uvjetu za zeleno svjetlo za zemljište za novi stadion, demokratizacija koja se posljednjih tjedana sve čini tek kao slaba krinka za zadržavanje kontrole Barišićeve struje nad Dinamom).
Ekipa iz Možemo tako je pomogla HDZ-u za predstojeće izbore. Ono što na društvenim mrežama je svakako za primijetiti militantni je stav ljudi bliskih vrhu te stranke, koji dosta grubo brane tezu kako je i za ove predstojeće izbore bolje da Možemo ide samostalno. Stupnjem agresije krajnje podsjećaju na online ponašanja simpatizera jedne druge stranke. Nije jasno pokušavaju li u svoje teze doista uvjeriti sve druge, ili im takav nastup služi ne bi li sami sebi prijemčljivijim učinili ovaj potez.
A u SDP-u je u međuvremenu razočarenje. U kontaktima s ljudima iz te stranke mogli smo čuti jedan zajednički zaključak: zajebali su nas. Vrh stranke, odnosno poimenično baš Peđa Grbin, izborni plan gradio je na predizbornoj koaliciji s Možemo. Zbog mira među strankama čak je iz zagrebačke podružnice SDP-a maknuo Viktora Gotovca, koji nije dobro funkcionirao na lokalnoj razini s Tomislavom Tomaševićem i njegovim ljudima.
Grbin je na sastanak vrha stranke nakon objave Možemo došao kao čovjek kojem su potonule sve lađe, djelovao je kao da će odmah dati ostavku. Zanimljivo da dio vodstva drži da je možda i trebao to napraviti. Jer mu se izborna strategija raspala godinu dana prije samih izbora. Tako da bi blisku budućnost mogle obilježiti i turbulencije unutar SDP-a.
Vrhu te stranke nije jasna motivacija Možemo za ovakav potez. Jer radi se o stranci koja može računati na dobar rezultat u prvoj jedinici, u Zagrebu. S druge strane, za razliku od SDP-a, u ostatku države nemaju stranačku infrastrukturu te nije nemoguća situacija da u pojedinim izbornim jedinicama niti ne pređu izborni prag. Možemo jako vjeruje u ankete, ali one su malo zafrkane u ovom trenutku. Najviše anketiranih ljudi su iz Zagreba, ali kad se gleda po izbornim jedinicima, glas u Zagrebu jednako vrijedi kao onaj u devetoj ili desetoj izbornoj jedinici, Gdje se ipak anketira mnogo manje ljudi.
Za kraj, tu je još jedno pitanje, odnosa ove dvije stranke u Zagrebu. Unatoč povremenim turbulencijama, SDP je u tom gradu bio generalno miran manjinski partner Tomaševiću. I dok se iz vrha Možemo pokušavaju lansirati teze kako Tomašević nije striktno bio za samostalan izborni nastup, iz SDP-a ističu kako im je jasno da bi odluka bila drugačija da je politički najteži član Možemo kazao kako se protivi nesuradnji sa socijal-demokratima. Gdje će sada SDP vjerojatno revidirati neke stavove u Zagrebu, jer nisu bili najsretniji sa svim rješenjima Možemo, no zbog mira u kući su prelazili preko toga.
Kad se sve zbroji i oduzme, Možemo je ovaj tjedan napravio potez koji će vjerojatno biti odlučujući na parlamentarnim izborima dogodine. I oni i ostatak oporbe svakako će osjetiti loše posljedice ove strategije. A hoće li se Možemo isplatiti ovakav gambit dugoročno, to će zbilja moći biti za raspravu tek za pet godina.
