Zbivanja u Rusiji od petka i subote još uvijek navode najviše na komentar WTF. Upitno je zna li itko točno što se zbivalo, osim samog Prigožina koji je sa svojim plaćeničkim jedinicama u 24 sata napravio potpunu pomutnju u Putinovoj Rusiji. Bar se odgovorni i ozbiljni analitičari ograđuju i odbijaju donijeti isključiv i definitivan zaključak o zbivanjima. Po društvenim mrežama ima dosta onih koji sve znaju, ali to više govori o današnjici nego o ovim događajima. No, hajdemo bar donekle pokušati rasvijetliti kraj prošlog tjedna.
Najvjerojatnija opcija
Većina respektabilnih analitičara sve je sklonija razmišljanju kako se radilo o pobuni, a ne puču. Sukob Wagnera i redovne vojske, odnosno Prigožina i Ministarstva obrane, traje već nekoliko mjeseci, od najžešće etape bitke za Bahmut. U posljednjih mjesec i pol dana Putin je pokazivao tendencije da je sve skloniji vojsci, njegov nekadašnji omiljeni rabijantni oligarh polako je ostajao suženog manevarskog prostora. Nedavno je donešena i odluka da se svi pripadnici Wagnera ugovorno vežu uz redovnu vojsku, što bi operativno značilo kraj postojanja te plaćeničke organizacije. A to Prigožinu nikako nije dobro sjedalo.
Jer u pitanju je, kako to najčešće kod plaćenika biva, novac. Podsjetimo, pretragom prostorija Wagnera u Skt. Peterburgu pronađeno je 47 milijuna dolara. Djeluje ogromno, no kad se stavi u kontekst toga da se radi o iznosu koji je jedva dovoljan za mjesec dana plaće pripadnicima Wagnera, jasno je koliki je financijski obrtaj ove organizacije. Gledajući dosadašnji modus operandi Prigožina za pretpostaviti je kako je dio novca ostavljao u svojim džepovima. Prelaskom Wagnera u redove regularne vojske plaćenicima se snižava plaća, a oligarh i bivši razbojnik ostaje bez mogućnosti manipulacije parama.
U takvom okruženju Prigožinu nije bilo teško navesti svoje ljude da krenu u operaciju, koja se očigledno pripremala nekoliko dana. Tako da je vjerojatni razlog svih zbivanja bio pokušaj održavanja stečenih prava i novca.
Zašto se Wagner zaustavio?
Iz dva razloga. Prvi je da je Prigožin očigledno dobio neka osiguranja da će s dijelom svojih poslova moći nastaviti, ali mu neće u potpunosti biti zatvoreni dotoci novca. Jeste u domeni čaranja, ali ne može se izostaviti mogućnost da je na stol stavljena opcija kako Wagner mora prestati postojati samo u Rusiji i Ukrajini, dok u inozemstvu mogu nastaviti sa svojim poslovima. Često se zaboravi da u Africi i Siriji Wagner ima još gotovo 20.000 pripadnika.
Drugi razlog je da Prigožin nije imao ideju što dalje kad dođe do Moskve. Desetak tisuća pripadnika koliko je maksimalno došlo do pred sam glavni grad ipak je bilo premalo za zauzimanje metropole i politički prevarat, jedino su mogli izazvati krvoproliće. Koliko god jednice koje brane Moskvu bile slabe, a činjenica jest da je glavni grad branilo izuzetno malo kompletiranih vojnih postrojbi – svejedno su imali dovoljno resursa da zadrže Wagner dovoljno dugo da se zračnim mostom iz drugih dijelova Rusije prebaci dodatna vojska. Što je već bilo u pogonu, zna se da je najmanje jedna brigada već bila prebačena iz Pskova. Radi se o djelu ljudstva 76. divizije koja se prvog dana napada na Ukrajinu trebala iskrcati na aerodrom na Hostomelu nakon što ga zauzmu zračno-jurišne postrojbe. Što je propalo zbog žestokog ukrajinskog otpora.
Prigožinu je dana mogućnost da izađe iz pat pozicije s glavom na ramenima, bez krvoprolića i s nekim ustupcima. Odnosno to mu je obećano, još će se vidjeti provedba. Što se tiče pripadnika Wagnera, za sad je glavna priča kako će im se omogućiti prelazak u drugu plaćeničku postrojbu. Naime, često se zaboravlja da Gazprom ima svoju plaćeničku vojsku, koja također ima bolje plaće od redovnih postrojbi. Wagnerovcima bi transfer u njihove redove omogućio da ipak zadrže financijsku situaciju bolju od vojske. I da ne bude zabune, i Gazprom renta jedinice državi te se njihovi pripadnici bore u Ukrajini. U dosta manjem broju nego Wagner do sada, ali ipak su prisutni.
Druge teorije
Teorija je toliko u posljednjih 48 sati da bi nam trebala knjiga da ih popišemo. Jedna plasirana iz domaćeg prostora je da je Putin ovo orkestrirao s Prigožinom kako bi pokrenuo opću mobilizaciju. Što pokazuje temeljito nepoznavanje ruskog sustava. I zapravo svake diktature. Putin je pokazao slabost za vikend, bilo kakav pokušaj veće mobilizacije imao bi sad zbog toga ogromne otpore. Za takvo što bi mnogo bolje legao kakav inscenirani teroristički napad u Moskvi, koji se ne bi doživio slabošću diktature.
Druga teorija je, kojoj je sklon i jedan broj Ukrajinaca, kako se ovime prebacilo Wagner na sjever te da ih se može koristiti za novi napad na Kijev sa sjevera. No, i ta teorija ima vidljive velike rupe. Čak i ako se sa strane stavi činjenica da je bezumno fingirati gotovo pa državni udar kako bi izmjestio 20-ak tisuća ljudi. I dalje je veći broj Wagnera ostao kod Rostova, preko tisuću kilometara od mjesta s kojeg mogu i približno napasti Kijev.
Treća teorija je kako su iza Prigožina stajali i neki politički i ekonomski bitni oligarsi, nezadovoljni trenutnim stanjem rata, ekonomije i same Rusije. Koji su željeli potaknuti neke promjene, a Prigožin je bio njihov istureni grubijan. Treba kazati da ova teorija nije u koliziji s najvjerojatnijim zbivanjima, moguće je da su politički igrači iskoristili nezadovoljstvo šefa Wagnera za provjetravanje situacije. Ima li u ovoj teoriji istine znat će se kroz koji tjedan, kad se vidi je li došlo do političkog zaokreta, kako u postupcima, tako i u kadrovskim pitanjima.
Jedna od najluđih teorija je da CIA stoji iza ove pobune ili puča, kako već želite nazvati. Koliko god Zapad priželjkivao poraz i restrukturiranje Rusije, definitivno postoji ogroman strah od nekontroliranog puča i unutarnjeg kolapsa ruskog društva. Jednostavno je, Rusija ima ogromne količine borbenog nuklearnog materijala, mogućnost da kakav lokalni paravojni šef dođe do istih oduvijek je kod zapadnih saveznika izazivao neugodu. Zapadu, pa tako i CIA-i, odgovara civilno rušenje Putinovog režima. A nikako nasilno preuzimanje vlasti nekakvog ratnog poglavice.
Još jedna teorija tiče se nuklearnog oružja. Prema njoj je čitava ova operacija bila “zamaskirovka“, skretanje pažnje sa zauzimanja kompleksa Voronjež-45, jednog od ruskih skladišta nuklearnih bojevih glava. Tu je teoriju u komadiće razbio Pavel Podvig, stručnjak za nuklearno oružje koji je u nekoliko navrata kao član međunarodnih komisija i bio u ovom kompleksu. Ukratko, nemoguće je da je Wagner zauzeo ovu lokaciju, a sve da i jeste, ne bi ništa mogli, jer bez suradnje 12. direktorata Ministarstva obrane, tajanstvene organizacije zadužene za održavanje i skladištenje nuklearnog oružja, bojne glave se ne mogu osposobiti za djelovanje.
Budućnost
Budućnost je neizvjesna i dva sljedeća tjedna su ključna. U to vrijeme bi se trebalo saznati prije svega što je s Jevgenijem Prigožinom. Dok su prve obavjesti bile da je pomilovan i dobio dopuštenje da ode živjeti u Bjelorusiju, sad se situacija komplicira. Trenutno nitko ne zna gdje je i nikakvog dokaza nema da je u Minsku. Dapače, jutros su ruski mediji bliski Kremlju objavili kako nije točno da je dobio pomilovanje i da je kazneni proces protiv njega zatvoren. Tako da ostaje pitanje hoće li zadržati glavu na ramenima, iako mu je to bilo obećano.
Bit će i jasno ide li politički i vojni vrh u kadrovski remont. Ono što je Putinu i njegovom kružoku zabrinjavajuće jest podatak da je dio vojnih jedinica GRU-a, vojne obavještajne službe, u najmanju ruku bio pasivan prema prodoru Wagnera, a postoje informacije da su im se neke postrojbe čak i pridružile. Tako da se mogu očekivati i neke prekomande iz te službe, a ne treba iznenaditi ako bude servirano i nešto čaja začinjenog šećerom, limunom i plutonijem.
Putinu se situacija pogoršala, tako uvijek bude s diktatorima koji pokažu slabost. Kako će se to odraziti na unutarnju situaciju ostaje za vidjeti, oligarsi su tokom pobune manje-više odlučili se za strategiju bijega avionom iz Moskve, hoće li im se to zamjeriti, ili će pak oni sada malo otvorenije gurati Putina u drugom smjeru…
Ukrajina je pak dobila operativni zamah, iako su ruske postrojbe u toj državi bile pod informacijskim embargom u subotu i nisu imali pojma što se događa u Domaji. Ipak se to kroz privatne kanale doznavalo, a nije nebitno niti da “glazbenici“, kako se Wagnerovci vole nazivati, praktično više nemaju svojih postrojbi na terenu. A ipak se radi o najopremljenijim i borbeno najiskusnijim borcima. Ukrajinci su u proteklih 36 sati napravili neke taktičke pomake i pregrupiranja, ali njihovo Ministarstvo obrane ponovno je uvelo informativni embargo, tako da će se tek u danima koji dolaze vidjeti koliki je utjecaj na front imala ova ruska pobuna. Ono što se zna jeste da je Rusija morala početi koristiti strateške rezerve u smjeru Melitopolja i Berdjanska.
Nisu nebitne ni žrtve koje su Wagnerovci nanijeli ruskoj vojsci tokom pobune. Rusi generalno ne uzimaju srcu velike gubitke ljudstva, no plaćenici su nad Rusijom rušili avione i helikoptere. A piloti su jedino ljudstvo koje je Rusima teško nadoknaditi.
Politički je Putin Zapadu pokazao da nije otporan na prijetnje, donekle je podsjetio na Staljina kad je počela operacija Barbarossa. Tadašnji diktator se šokirao toliko da nije dao nikakvu zapovijed nego se jednostavno napio od muke. Ne zna se je li i Putin dohvatio bocu votke, ali svakako nije pokazao nikakvu odlučnost. Tako da će Zapad sada njegove prijetnje eskalacijom ipak gledati u drugom svjetlu. A neće se zaboraviti ni da je Prigožin u svom obraćanju u petak direktno priznao da je učestvovao u nekim operacijama u Sjedinjenim Državama. Treba se prisjetiti izbora 2016. godine i utjecaja ruskih farmi dezinformacija na to.
I za kraj, već duže vrijeme, još prije ruske agresije na Ukrajinu, tvrdim da bi u konvencionalnom ratu protiv NATO-a Rusija izdržala tri do četiri tjedna. Nakon Prigožinove pobune morao sam revidirati procjene. Ipak bi NATO-u trebalo manje vremena za zauzeti Moskvu i Skt. Peterburg.
