Lakše se diše nakon što smo ustanovili da je u matematici i sportu četiri više od tri. Hajduk je zasluženo prošao Osijeka i zapravo su sreća i odličan golman Malenica spriječili da bude veća rezultatska razlika. No, hajdemo mi na zanimljivosti.
Prva zanimljivost je već spomenutih četiri u obrani. Po prvi put je Leko odustao od svoje ideje s tri u obrani i odmah se vidjelo da igrači drugačije reagiraju. Stavljeni su na svoja uobičajena mjesta i odmah su po inerciji bolje odigrali. Melnjak je prestao biti loš half i postao dobar bek. Grgić nije sam bio na poziciji zadnjeg i odmah je djelovao kao ona mašina iz prošle sezone. Nekad su stvari u životu jednostavne. Pa tako, ako igrače postaviš na njihove prirodne pozicije, oni bolje odigraju.
Druga stvar je da je ovaj put Leko nadmudrio suparničkog trenera. Poms se očigledno bio spremao za Hajdukov sustav s trojicom, postavio je na krilo Jurčevića da svojom brzinom eksploatira rupu koja nastaje kad se brane ekipe s trojicom. I Lovrića je prebacio na desno iz sličnih razoga. Na lijevom krilu on ulazi u sredinu, dok je sad imao zadaću širenja igre na desno, kako bi dodatno razvukao obranu. Caktaš je pak trebao koristiti prostor koji nastaje takvim širenjem. No, na kraju, dočekala ga je u potpunosti drugačija obrambena geometrija Hajduka, pa je na kraju ispalo da je samo u potpunosti umrtvio Lovrića na desnoj strani, bio je koristan kao vodoinstalater na kopanju krumpira. Ima motoriku, nema znanje.
Treća zanimljivost je Luka Vušković, pravi nogometni biser. Kakva utakmica, kao da je iskusnjara, a ne da tek pet dana može igrati seniorski nogomet. I je, imao je veliku pogrešku u drugom dijelu, ali imat će ih još. Neke stvari dolaze jednostavno s iskustvom, nema drugog načina. Ali maestralno je momak odigrao obranu, a uz sve je stigao biti i strijelac. Već sad je srušio hrpu i Hajdukovih i hrvatskih i europskih rekorda, ali glupo ih je sad nabrajati. Ako sve bude u redu još će ih masu rušiti kroz godine koje dolaze.
Četvrta zanimljovst je Marko Livaja. Uz uobičajene čarolije, na koje smo već navikli i često zaboravimo koliko su vanserijske, jučer je imao toliki angažman u obrani da se na trenutke moglo zabuniti i misliti da čovjek igra veznog igrača. Usput je upisao i asistenciju, a prava je šteta da ono potkopavanje Malenice nije ušlo u gol, bilo bi to još nešto za međunarodnu razmjenu, kako se to prije govorilo. Ne zaboravimo, tek se oporavlja od viroze.
Peta stvar je nešto što je Leko rekao poslije utakmice, da je pričao s igračima i neizrečeno da su oni sugerirali četiri zada. Na momente je novi trener Hajduka iskazivao i pomalo iritantnu tvrdoglavost, no ukoliko je spreman raditi kompromise na poticaj ekipe, jasno je da nije toliko zadrt. I to je jedan plus, kako se kaže, i čovik i tovar su pametniji samo od čovika. A skupina iskusnih igrača svakako je dobar input za trenera.
Šesta zanimljivost je povlačenje nakon pogotka Osijeka. I ovdje ću malo kontra struje, nije to uopće iznenađujuće, u nogometnim utakmica nešto se pita i protivnika. Koji je u ovom slučaju bacio sve u napad, ne možeš tada nego se povući. Da je bilo malo preciznosti to je na kraju moglo samo povećati prednost Hajduka. Ovaj put nije bilo panike u kaznenom prostoru, izbijanja s crte i takvih stvari. Koliko se mogu sjetiti, od gola mladog Živkovića (koji bi srušio neke hrvatske rekorde sinoć da na terenu nije bio i Vušković) Lučić nije imao potrebe za obranom. Tako da se radilo o klasičnom organiziranom branjenju.
Sedma stvar je Awaziem. Dio navijača ga uzima na zub zbog povremenih grešaka, iako je realnost nogometa da se halfovske pogreške puno lakše zamjećuju. Livaja po susretu uvijek ima mnogo više pogreški od njega, ali one obično ne znače šansu za protivnika. No, sinoć se vidjelo kolika je kvaliteta Chido. U pozicijskom nogometu on i Vušković su pokupili sve što treba na način da je to djelovalo toliko jednostavno da bih i ja mogao. I tu se vidi prednost ovog sustava s četiri zada, Awaziem je onih par utakmica s trojicom u obrani bio mnogo izgubljeniji i u pozicijskoj igri. Vidi se i koliko je Hajduk ipak patio zbog izostanaka, i Awaziem i Grgić sinoć su donijeli kvalitetu koja je digla igru.
Osma zanimljvost je suđenje, odnosno jedan detalj koji plastično oslikava hrvatske suce. Generalno je Pajač sudio dobro, previdio je dva faula za Hajduk u relativno opasnoj zoni, ali hajde, bilo je to u velikim gužvama i brzinama, mogu se tolerirati takve pogreške. I možda je nervoznom Škoriću ranije mogao dati žuti. Ali ono što oslikava domaće suce je situacija iz drugog dijela kad pomoćni sudac daje Hajduku korner koji nije bio, lopta se od Livaje odbila izvan terena. Pajač to brzo shvaća, ali već je dosuđen korner. I kod izvođenja ide u klasičnu kompenzaciju, svira faul Hajduka kojeg nije bilo ni blizu. Domaći suci toliko su nesigurni u sebe da im je ovo uobičajen modus operandi. I obično nakon toga pogube konce susreta, srećom ovaj put nije bilo tako, zasluga ide i suparnicima koji nisu igrali prljav nogomet.
