Prva zanimljivost svakako je nekakva kronična zabrinutost navijača da se Hajduk još uvijek nije dovoljno pojačao. Došla su dva igrača bez odštete, nekoliko se vratilo s posudbi, sve to nekako djeluje mršavo. Prije svega na poziciji zadnjeg veznog, Leko je najavio da će nastaviti igrati s dvije šestice, trenutno u kadru ima tri igrača ukupno za tu poziciju. Filipa Krovinovića kao neupitnog te dva dojučerašnja juniora, Pukstasa i Capana. Čistim brojkama je malo za sam HNL, kamoli za tri natjecanja. A i graditi strategiju na dva tinejdžera veliki je rizik, koliko god oni pokazivali talenta. O šestici ćemo i malo kasnije.
Obrana je također još nedefinirana. Potpisan je Šarlija, tu su još Ferro, Elez, Prpić i Vušković. Na papiru pet braniča djeluje dosta, ali kad se zagrebe ispod površine, vidi se jedna nedefiniranost. Ako se Vuškoviću godine i stave sa strane, dosta je izvjesno da on 1. rujna neće dočekati u Hajdukovu dresu. Elez i Prpić su rekonvalescenti koje će trebati tempirati, za Eleza je recimo posve sigurno da neće biti u igri na početku sezone. Ostaje i pitanje je li Prpića možda bolje posuditi negdje gdje će imati punu minutažu. Doduše, na pitanju obrane postoji i jedna kvaka. Može se prema izjavama iščitati da Hajduk još nije skroz odustao od Awaziema. Njegov povratak manje-više riješio bi pitanje obrane, tim prije što se ne radi o igraču koji bi se trebao uigravati, doslovno može u kopačke kad bi se vratio dan prije prve ozbiljne utakmice. O krilima i napadu malo poslije.
Druga zanimljivost je da je Hajduk, kao i većina europskih klubova, uvijek osuđen na čekanje transfera. Jednostavno je to zakonitost u modernom nogometu. Gotovo da mogu garantirati da ni Šarlija do sada ne bi potpisao da nije navijač kluba koji je imao izrazitu osobnu želju zaigrati na Poljudu. Da nije tako, i on bi još uvijek gledao gdje u jakim ligama može dobiti bolje plaćeni angažman. I to je tako, igrači čekaju bolje prilike za sebe, ako vide da ne ide u neku financijski moćnu ligu, spremni su za rang Hajduka, ako tu zakasne, krajem kolovoza prihvatit će i još slabije klubove, samo da im sezona ne ode u vjetar. U to se uklapaju čak i transferi s odštetama, jer klubovi koji prodaju igrače gledat će naći zamjenu prije prodaje, pa su i oni osuđeni na čekanje. Tako da je sve ovo objektivno otežavajuća okolnost Hajduku.
Treća zanimljivost je pitanje šestice i Mihael Žaper. Ispočetka je to djelovalo kao još jedna internetska zajebancija i naklapanje, da bi se onda istupima čelnika Osijeka i Žaperova menadžera utvrdilo kako Hajduk zbilja pokušava dovesti Žapera. Spominjale su se i neke cifre, nećemo ih iznositi jer nisu provjerene, ali ćemo kazati da se radilo o respektabinom iznosu za igrača koji je ušao u posljednju sezonu ugovora. No, tu postoji jedna velika zapreka. Ne treba se čuditi ako ga Osijek za manji iznos proda u neki drugi klub. I to je jednostavno tako, domaćem nogometnom establišmentu, ali i drugim navijačima Hajduk je crvena krpa te ukoliko se može izbjeći prodaja kapetana u Split, klub će tako napraviti. Koliko god im novci trebali. Tako da je Žaper “work in progress“, ali bojim se s malom vjerojatnosti uspjeha, ne zbog Hajduka.
Četvrta zanimljivost odnosi se na krila. Gdje je Hajduk trenutno na dva igrača albanskih korijena, centarforu koji pokriva tu poziciju te na tek punoljetnom Brajkoviću. I sad ću reći nešto što će ispasti ili proročanstvo ili totalna glupost. Dajaku može biti ogromno pojačanje. Igrač koji se stvarno trsi, trči kao navijen, on voli loptu, lopta voli njega. Zapravo će biti ključ da tu ljubav malo pusti, da se na vrijeme rješava lopte. Ovo je jedno klasično Nikoličiusovo dovođenje, kockanje s igračem koji ima potencijal koji do sada nije iskoristio. Ako ga iskoristi, dobiješ igrača kakvog inače ne možeš dovesti. Ako ne iskoristi, upišeš u tekicu kao promašaj koji nije koštao i ideš dalje. Uostalom, na terenu Hajduk već ima igrača koji je pokazao isplatljivost takvog moneyballa, Yassine Benrahou već se isplatio.
Peta zanimljivost je priča o moguće najvećem pojačanju Hajduka u ovom prijelaznom roku. Igrač imena i prezimena Marko Livaja. Koji izgleda zvjerski, u punoljetnosti nikad nije izgledao tako fizički moćno kao sada na ovim pripremama. Pozitivna nuspojava onih luđaka na Rujevici, čovjek se stigao odmoriti i zapeti na pripremama, a teško se oteti dojmu da je i van priprema već radio na sebi. Može li najbolji igrač lige svoju igru dignuti na još višu razinu? Ukoliko može, ne bih bio u koži braničima u HNL-u.
Šesta zanimljivost je faktor x iz Akademije. Iz Kaliterne, kako je to bivši predsjednik Nadzornog odbora volio zvati. Niko Sigur pokazao je da ne ide uvijek sve po planovima, u prvu je ekipu upao zbog spleta nevjerojatnih okolnosti, juniori su morali igrati final four Lige prvaka, čak dva desna beka su se morala ozlijediti da on dođe u prvi plan, momak je od potpune anonimnosti u tri mjeseca došao do pozicije da će vjerojatno biti prvi desni bek. A da je sve bilo po planovima, uopće ne bi dobio priliku u seniorima, Đolonga je bio predestiniran za tu poziciju. Isto tako može se dogoditi i ove sezone, Jere Vrcić može iskoristiti priliku ukoliko mu se ukaže. Ili, zašto ne, Vjeko Šemiga za kojeg veći dio puka uopće ne zna, jer zbog ozljede nije igrao nokaut fazu Lige prvaka juniora. Šestica, a trenutno šestica baš i nema.
Sedma zanimljivost je ona pomalo i naporna priča koja se ponavlja iz prijelaznog roka u prijelazni rok. Ivan Perišić. Za kojeg nikakvu informaciju nemam, ali mi je krajnje nevjerojatno da dođe. Jednostavno je, zamislite da Hajduk odluči kako mu Melnjak više nije potreban, i onda Dario hoće u Varaždin pod svaku cijenu. Bi li ga Hajduk pustio ili ipak išao zaraditi kakvu lovu transferom? Ali dobro, mora biti i malo nerealne zabave pod sintagmom “budimo realni, očekujmo nemoguće“.
Osma zanimljivost je pitanje Filipa Krovinovića i spomenutog Darija Melnjaka. Koji su ušli u zadnju sezonu ugovora, a ključni su igrači sastava, dva od tri prvotimca s najviše odigranih minuta u prošloj sezoni. Nisam neki stručnjak, ali mislim da bi takve situacije bilo dobro čim brže riješiti.
Uglavnom, to je otprilike to, mogla bi se koja riječ i o odlasku Nikole Kalinića napisati, ali to je manje-više već odradio naš Dvanaesti. Kako se god okrene, Ćakula s upravom bit će zanimljiva.
