Ni med cvetjem ni pravice, napisao je Krleža u svojim Baladama Petrice Kerempuha. I to vam je vrhunaravna istina, pa i kad su promjene u Dinamu u pitanju. Za sve nenavijače ovog kluba zapravo je sve ovo zanimljivo samo iz tog aspekta, što će donijeti na nacionalnoj sportskoj razini. A najvjerojatnije se ništa neće promijeniti u odnosima u nogometu, niti oni koji su se sad izborili za svoj utjecaj u klubu neće imati nikakvu želju pročistiti močvaru domaćeg nogometa.
Za ovako pesimističan stav ima nekoliko osnova. Glavna je da je stav većine onih koji su se borili za klupsku demokraciju kako je u svemu bitno da se Dinamo ne oslabi na sportskoj razini. Znači, oni i dalje žele hegemoniju, pa kako god izgledala. Druga je stvar da oni smatraju kako je i VARgate i godine prozivanja Dinama za povlašten položaj načisto lov na vještice. Ukratko, da su oni nevini u svemu bili. Teze idu dotle da smatraju da bi sportski i bolje prošli da Mamić nije 15-ak godina drmao klubom. Jer, kao, zna se da je nešto love uzimao sebi, da nije bilo bi još i bolje.
Ignorirat će tako čitav sustav koji je bio izgrađen da pogoduje Dinamu. Ignorirat će se sudačka organizacija, ignorirat će se sustav dovođenja mladih talenata koji znaju da im je osigurano mjesto u reprezentaciji s tim prelaskom, pravit će se blesavo na sve one sezone podešene da drugi dio sezone Dinamo može forsirati mlade nade i dizati im cijenu. Tek drugi put u 15 godina nije takva situacija i na primjeru Živkovića kojeg se ne može forsirati se vidi koliki je to ometajući faktor.
Nije dakle njima na pameti ozdravljanje domaćeg nogometa, nego se ovdje samo radilo o imovinsko-pravnim odnosima, tko kontrolira Dinamo. Uostalom, nisu BBB kroz godine išta drugo ni tvrdili, dapače, kad se ukazala prilika borbe za čišćenje koje je podržavao Zvone Boban, oni su se izjasnili da ih to ne zanima pod nekim redikuloznim objašnjenjima. I zato ovaj pesimističan stav da će oni svi samo nastaviti tamo gdje je Zdravko Mamić stao.
Još se jedna stvar ne smije zaboraviti, da je u ovoj promjeni odnosa moći politika bila duboku inkoporirana. Gotovo da se može pričati o tihoj koaliciji Možema i HDZ-a na pitanju Dinama. Ljevica je od početka dolaska na vlast u Zagrebu gurala priču o demokratizaciji, koristeći i priču o stadionu kao sredstvo pritiska. HDZ je pak reagirao na kraju balade, najprije sa stadionom, a potom prošli tjedan s direktnim uplivom na članove Skupštine kojima je sugerirano za koga da glasaju. Nekoliko je zagrebačkih medija izvijestilo o tome, zna se po kuloarima i tko je iz Vlade dan prije izbora u Dinamu ispraznio bateriju na mobitelu na pozive i dopisivanje. Teško je stoga vjerovati da će i naknadno biti baš skroz čista posla, ne događa se često u Hrvatskoj da politika negdje pomogne pa da se dalje ne petlja.
Postoji način i da ja ispadnem glupi konj i da se djelomično budem morao posuti pepelom. Zajec u sljedećih mjesec dana može izaći s prijedlogom osnivanja Udruge prvoligaša i sređivanja stanja u sudačkoj organizaciji imenovanjima privremenih stranih povjerenika i delegata sudaca. Time bi pokazao nakanu sređivanja stanja, a samo djelomično posipanje pepelom bi bilo zbog Udruge prvoligaša, koja na koncu ne mora donijeti ništa bolje. Korporacija postoji, pet pečata i potpis Gorice, koja valjda nije mogla naći štambilj, to dokazuju. Tako da je posve moguće da bi i Udruga bila nastavak iste pjesme.
Treba ipak kazati nešto. Iako će očigledno borba za pošten nogomet morat biti nastavljena, bit će ipak lakše. Nova kontrola Dinama ipak nema resurse kao Mamić. Nema bankare iz kućnog sokaka koji će na jedan poziv dati premosni kredit. Nema mrežu po čitavim državnim institucijama koje će plesati kako on svira. Bit će donekle ravnopravnija borba. I dalje neravnopravna, jer vladajuća stranka zna koji joj je klub najbliži, odakle su u najmanje dvije situacije imali financijsku korist za izbore.
Da, borba će najvjerojatnije biti nastavljena, i bit će zanimljiva. Skoro da bi bilo dosadno da je nema.
