Hrvatska je licemjerna država, to je statistički podatak. I hoće tako s vremena na vrijeme da se to licemjerje manifestira na nekim posebnim skalama, pa su tako jučer pokrenuo cunami idiotarija jer je Robert Jarni izjavio da će navijati za Betis protiv Dinama. Za klub koji mu je obezbjedio život i u kojem je stvorio međunarodno nogometno ime. No, eto, našla se buljumenta koja će to zamjeriti Jarniju.
Koji je možda naporna osoba i loš trener, za kojeg je meni drago kad ga nema u javnom prostoru, ali u potpunosti ima pravo navijati za koga god hoće. I nitko nikome ne može uvjetovati da navijaju za Dinamo jer je hrvatski klub. Koga boli kurac što je hrvatski klub?! Pa želim im ja da propadnu u agoniji i da se reformiraju od četvrte lige, što su zakonski i trebali, ali su uvijek bili režimski HDZ-ov klub pa im je sve i svašta prolazilo. Za Betis im samo želim da imaju aktivan rezultat nakon prve utakmice, kako bi što izmoreniji bili u prvenstvu. Kad već nisu u nižim ligama gdje bi bili da nije političke stoke. Jebote ker, zamislite samo da netko Kennyju Dalglishu sere jer navija za Liverpool kada u Europi zaigra protiv Rangersa. Pa ima li itko u ovoj državi normalan?
Ima. Nisu ludi nego su zločesti. Jer nije ovo globalni stav, da se ne smije reći da će se navijati protiv Dinama. To se samo ne smije kazati ako ste inače Hajdukovac, jer onda ćete snositi posljedice i dežurni moralisti će vam pojašnjavati kako to nije u redu. Blesaviji će dometnuti i idiotarije o koeficijentima. Isti ti kritičari sasvim će zašutjeti kad Dario Šimić kaže kako će u dvoboju Dinama i Milana navijati za Talijane. Ili kad Boban, kojeg prizivaju sad, ponovi otprilike to isto za te suparnike. Tada to nije priča i tada se ne spominje država, nacija, vjera i narod. Tada je to samo nogomet. Ne samo to, nego će se Šimića nakon toga i zaposliti u klubu.
I onda na kraju balade se nađe Bruno Petković moralizirati Jarniju. Koji je, što god ja, Bruno ili netko s Pešće mislio, ipak bio igrač Torina, Juventusa, tog Betisa i na koncu i Real Madrida. I ima 88 reprezentativnih nastupa iz vremena kad se nisu igrala ova čungalunga reprezentativna natjecanja, pa nije bilo toliko susreta godišnje. Njega će Bruno Petković nazvati klaunom.
Isti taj Petković koji sad već godinama ni riječi nije zucnuo o svim sranjima u klubu u kojem igra. Dapače, reći će jednom da se nada da se donekle odužio Zdravku Mamiću koji je stajao iza njega, nitko tada ni riječi nije kazao za nogometaša koji eto udara besu u tom trenu već osuđenom kriminalcu. Zapravo je teško ne primijetiti kako je Petković sve manje onaj simpatičan boemski lik nogometaša kojeg i protivnici znaju voliti, nekako se taj moment nervoze pojavio nakon nekih osobnih problema zbog kojih ima teškoća i s odlaskom iz Dinama. Tako da je zapravo u ovoj priči klaun Petković, jer je na sebe nabio masku i onaj crveni nosić kako bi izgledao simpatično, ali ispod te sve šminke izbija jedna ogorčenost. Kao što bi Jarniju zbilja bilo pametnije da je šutio, ne samo u ovoj prilici, izgleda da je to bolja opcija i za Petkovića. Neka zapali cigaretu i smiri se prije medijskih istupa.
Na kraju, da se vidi koliko smo mi licemjerno i klaunsko društvo dosta je jedan zaključak. Ako iskreno kažete da ćete navijati za klub koji je bio dio vaše karijere onda ide drvlje i kamenje. Ako lažno svjedočite na sudu pokušavajući spasiti jednog kriminalca, onda ste heroj nacije. Baš smo posrano i licemjerno društvo.
