Posljednji zvižduk na utakmici protiv Šibenika označio je kraj jedne sezone za Hajduka i početak psihofizičkih priprema navijača za sljedeću. Kod nekih će to izazvati određene psihičke probleme, kako ovisnost to već zna raditi. Jedan određen dio pak svoje će metadone za terapiju pronaći u prijelaznom roku. Koji je sam za sebe institucija kad je Hajduk i njegovi navijači u pitanju.
Forumi i razne online grupe više aktivnosti znaju imati za vrijeme prijelaznog roka nego u sezoni. Postoji nešto u ljudskoj prirodi da mu je predviđanje draže od samog gledanja nečega. Uostalom, da ta ljubav prema očekivanju nije tako jaka, vraga bi postojala kazina i kladionice. A ima li boljeg iščekivanja od predviđanja tko će doći?
Nekima od nas zna to razdoblje ići na živce. Jer i ozbiljni ljudi podemone, pa onda javljaju kako su vidjeli Mandžukića na pregledu na Poljudu (prije dvije sezone), pa pomisliš da se ne bi ozbiljan čovjek zajebavao, pa se i ti ponadaš, na kraju od toga bude jedan veliki ćorak, pa te uhvati depresija. No, valjda to tako treba biti.
Jer ljudi tako prikraćuju vrijeme do nove sezone, a proradi im i ona želja da Hajduk bude što bolji, pa su spremni na nerealistična nadanja. Više je to zapravo želja, nego nadanje. Otprilike kao kad ja odigram Eurojackpot. Ne možeš tu nadu ljudima oduzeti, ne bi bilo pošteno, nek’ se narod veseli bar nerealno.
Tako da bih najrađe prespavao prijelazni rok, isključen od bilo kakvih informacija, dočekao prvu utakmicu i samo pogledao sastav. Iako u modernom nogometu to ne znači ništa, Hajduk će već mjesec i pol dana igrati kad bude zaključen prijelazni rok. A u slučaju Melnjaka smo vidjeli da ni to nužno ne igra ulogu. Uglavnom, teško je ne sudjelovati u tim transfer čaranjima, makar kao promatrač. A pogotovo je to postao zanimljiv sport otkako je bez ikakve najave samo objavljeno da je Livaja potpisao za jednu polusezonu. Trenutak koji će usmjeriti Hajdukovu budućnost, ali i povećati uloge kod transfer nagađanja.
I nemojmo se varati, jedno duže vrijeme sad će jedna od glavnih priča biti Ivan Perišić. Sasvim je izgledno da neće odraditi i drugu sezonu ugovora s Totenhamom, jasno da to razvija valunge kod transfer obožavatelja. Obzirom da su ti raskidi ili prodaje igrača u docnim godinama jedna partija pokera, u kojoj igrač i klub nastoje situaciju što više navući na svoju stranu, ovo bi moglo biti malo dugotrajnije šamaranje pouzdanim informacijama, znanjem rodica i kumova te predviđanjima. Jedino ukoliko Perišić odmah na početku ne sasiječe sve nedvosmislenom izjavom da neće doći. Zbog svog zdravlja čak bih i volio da to napravi. Ili da kaže da hoće doći, jasno da bi mi to bilo još draže. Samo da znamo na čemu smo.
S one smislene prirodne strane bit će zanimljivo vidjeti tko odlazi i s kime se produžuju ugovori. Gergo je već otišao, najbolji slatkovodni ribar među Hajdukovcima ostat će upamćen kao jedan veliki profesionalac i pozitivan lik. I nekako nikad neću prežaliti onu ozljedu protiv Rijeke. Koja je, da se ne zaboravi, prošla bez ikakvog faula, a kamoli kartona. Od onih kojima ugovor ističe, a bitni su u sastavu, Krovinović i Melnjak ulaze u tu posljednju ugovornu sezonu. Bilo bi lijepo, opet zbog Piskijeva mentalnog zdravlja, da se do početka službenih dvoboja definira što je s ovim dvojcem, Inače će i to izazivati naklapanja, a shvatili ste do sada, naklapanja mi izazviaju anksioznost.
O treneru, sezoni koja je prošla i svemu tome slično neki drugi dan, nek se još malo slegnu dojmovi, ima vremena.
