Malo je igrača koji su mi bili tako dragi, a da nikad nisu zaigrali za Hajduk. Niti su ikad spominjani u kontekstu Hajduka poput Zvone Bobana (s pravom) ili Luke Modrića (koji je jednom prijatelju demantirao da ga Hajduk nije želio, njegov trener u Zadru ga je već bio usmjerio prema Maksimiru).
Nisan reagira “na prvi balun” kad je napao predsjednika Gorice koji je “kmečao” nakon utakmice Osijek-Gorica. Mislija san se oću li išta reć nakon šta je Oko sokolovo dalo Črnku za pravo. Jer da sokol ima takvo oko, nikad u Sinju ne bi “u sridu” pogodija, ni u petak, subotu ni nedilju, eventualno u neki ponediljak…
“On je jedan, a takvih ima puno, koji su na čelu HNS-a i hrvatskih nogometnih klubova, koji neprimjerenim ponašanjem iz godine u godinu omalovažavaju i psuju Nenada Bjelicu i pokušavaju ga diskreditirati na bilo koji način. Ti borci za bolji hrvatski nogomet nisu uspjeli već 15 godina, koliko su u HNS-u, napraviti bolji i pošteniji hrvatski nogomet i žale se samo onda kad je njihov klub i to u njihovim očima oštećen”, kaže Bjelica, beskompromisni borac za “bolji hrvatski nogomet”, koji se žali i onda kad nije “njegov klub i to u njegovim očima oštećen”. Za razliku od jednog drugog Bjelice, koji se žali i onda kad su drugi klubovi oštećeni. Kao Hajduk u Vinkovcima u finalu Kupa 2018. Kad sam već na poluvremenu obradio “Zagrljeni” Frane Lasića i napisao “Pokradeni” koju je odsvirao i otpjevao frontman Mjesnog odbora, kolega i prijatelj Siniša Garbin. 75 tisuća pregleda u 24 sata…
Bjelica nije tada ustao u obranu poštenja u hrvatskom nogometu, nije rekao da je Hajduk oštećen, toga se sjetio dvije-tri godine kasnije. Nije vratio medalju HNS-u, vjerojatno je inkasirao i neku premijicu od bjegunca, ako je istu imao među stavkama ugovora.
Prošle sezone, na jednoj od konferencija za novinare, stao je u obranu suca Ivana Bebeka. Što je legitimno. Jednako je legitimno, valjda će se i Nenad Bjelica složiti, što ja stajem u obranu mog prijatelja, kolege i humanitarca Blaža Duplančića. Koji je, dijelom, prozvan i zbog toga što je, dijelom, prenio moju objavu s jedne od društvenih mreža kako je šteta za sport, ali ne i za Bebeka, da se ostavio karatea i posvetio nogometu. To mi nije zasmetalo. Zasmetalo mi je što je tada rekao, otprilike, kako zna za neke priče u svečanim ložama, ali neće o tome pričati jer nije “cinkaroš”.
Cinkaroš je izraz popularan u balkanskim krčmama i mafijaškom podzemlju. U civiliziranom svijetu se takvi ljudi zovu “zviždači” i dižu im se spomenici. Cinkaroše u balkanskim krčmama i mafijaškom podzemlju “proguta” mrak. U hrvatskom je nogometu riječ “cinkaroš” upotrijebio Bjeličin bivši poslodavac, danas prvi od dvojice bjegunaca od hrvatskog pravosuđa s inicijalima Z.M. Koji je tu etiketu “zalijepio” predsjedniku Uprave Hajduka Hrvoju Malešu. Nakon što je Maleš pomogao Uskoku raskrinkati mafijašku strukturu u sudačkoj organizaciji. Uz dodatak “zna se kako takvo završe”.
Bjelica, jedan od nogometaša koji će uvijek biti pri vrhu top-liste onih za koje mi je žao što nikad nisu zaigrali za Hajduk, sad je ipak odlučio postati “cinkaroš” i progovoriti o tome tko što u kojoj loži kome… “Bolje biti pošteno drugi nego nepošteno prvi”. Izjava koju bi potpisalo svih 75 tisuća članova Hajduka. Sva četiri milijuna Hrvata da nas je ostalo toliko. Šteta što to nije izgovorio 23. svibnja 2018….
