Kažu kako inflacija posljednjih mjeseci ide između osam i 13 posto, što nije kao najbolje, ali nije ni loše kad se usporedi s ostatkom Europe, pa i svijeta. Što to znači? Pa da se prosječne cijene podigle toliko posto u odnosu na isto vrijeme godinu prije toga.
Onda tako sretan zaputim se ja u dućane po spizu, špeceraj kazali bi tamo sjevernije. Jer što je to, ajmo reći kakvih desetak posto po artiklu, u konačnici i nije neki udar na novčanik. A na kraju iz dućana izađem kao prebijena mačka, razmišljam o kruhu i vodi kao načinu preživljavanja i spominjem koitus povezan s državnim statistikama. Jer cijene hrane i potrepština nisu otišle desetak posto. Otišle su mnogo iznad toga. Čitam po nekim pametnim medijima kako se u nekim slučajevima cijena za hranu penjala i preko sto posto kod nekih voća i povrća. Komentari na društvenim mrežama kazat će kako su trešnje i više toga otišle.
Ja sam pak zamjetio gazirana pića, u onim svojim najvećim plastičnim izdanjima. Zašto gazirana pića? Jer se sjećam koliko su točno bila u istom dućanu pred Božić, dakle ne prije godinu dana, nego prije šest mjeseci. A druga stvar je pitanje elastičnosti artikla. Naime, ekonomska struka poznaje elastičnu i neelastičnu potražnju. Elastična je ona na koju promjena cijene utječe, radi se o proizvodima koji nisu nužni za normalni život pa će veliko poskupljenje izazvati i veliki pad potražnje. Neelastične su one koje će se kupovati koliko god im podigli cijenu, primjerice voda, benzin, hrana za djecu, toaletni papir… Gazirana pića u svojoj srži su proizvod elastične potražnje te trgovci nikad neće previše odjednom dizati cijenu. Zato su zanimljivi za pogledati.
Ukratko, u centru u kojem sam za Božić gazirana pića plaćao 12,60 kuna po boci, sad za isti proizvod moraš izdvojiti 2,15 eura, što je otprilike 16,19 kuna, kad se preračuna. I što je povećanje od 28,5 posto u pola godine, mnogo iznad statističke inflacije. Za proizvod koji ima elastičnu potražnju, ponovimo još jednom.
Gdje je onda caka, zašto statistika viče jedno, a stvarnost po novčanik bolno drugačija, pitate se vi… Fora je u samom izračunu inflacije, kao i u onim mjerama koje je lani uvodila država, koje su eto tako zgodno se potrefile da baš pomažu ovom obračunu. Ukratko, proizvodi na koje se više troši uzimaju veću vrijednost u izračunu inflacije. Tako da su struja, voda i benzin najbitniji elementi u izračunu. A struju i benzin država svojim uredbama drži na određenim novčanim iznosima te tako na umjetan način održavaju nisku inflaciju. Pomogle su tome i one mjere zamrzavanja cijena nekih proizvoda, jer se isto radilo o hrani i potrepštinama koje utječu na izračun inflacije.
I tako je to na kraju, politika se može hvaliti inflacijom koja nije astronomska, novčanici i kartice će patiti, a tariguz ćemo plaćati pet eura pakiranje. Šta ćeš, on je u onom neelastičnom dijelu već neko duže vrijeme. Uglavnom, niste ludi, cijene u dućanima zbilja jesu otišle puno više nego to izračun inflacije govori.
