Jučer je imao izjavu dana posvećenu sebi, popodne smo ga citirali i usporedili sa Šoitjem, pa ste možda mislili da ćemo danas pronaći drugu temu? Možda bismo i trebali, jer dojam je da Bane uživa u ulozi gromobrana, on i čovjek koji je volio semafore su idealne mete, pa se evo već par dana ne priča o viškovima plina i sličnim pljačkama u državnim poduzećima, nego o nekim akademskim radovima i plagiranju.
Ali samo naivni misle da te stvari nisu usko povezane. U svakom slučaju, kako je riječ o akademskim pitanjima, a akademici i znanstvenici uglavnom šute, moramo nadoknađivati, jer, eto, nama su od škole ostale samo neke latinske poslovice, a jedna od njih je repetitio est mater sdudiorum. Ili studiorum est, to sa glagolom na kraju ili ne će znati ovi školovaniji među vama, mi se nismo uspjeli dogovoriti.
Pa ponovimo što je to Bane Šoić jučer u popodnevnim satima izvolio objaviti, kako je Dora Kršul s Telegrama vrhunski poentirala – na The Facebooku, umjesto na Myspaceu:
Malo je reći da sam šokiran količinom negativnosti koje su se slile na račun moga akademskog i znanstvenog rada kojim se bavim gotovo 15 godina, ali i pokušajima da me se prikaže nestručnim, nečasnim i onime koji radi na štetu studenata. Tražene uvjete koje treba ispuniti svaki izvanredni profesor ispunjavam, a odustati od akademske karijere neću, već ću ovaj njezin djelić ostaviti po strani dok obavljam dužnost ministra i člana Vlade Republike Hrvatske
I zapravo, pokušajmo zamisliti može li uopće biti drugačije? Dok tamo neki tipovi stvarno idu u školu, stvaraju teške znanstvene radove sa sve istraživanjima, tezama i metodologijom, pa prolaze ozbiljne i teške recenzije, gube živce i kosu jer iz dana u dan pokušavaju izboriti akademski status, postoje tipovi koji objave nekakvu idiotsku brošuru nikakve vrijednosti, koju bi jedan prosječan osnovnoškolac sastavio i onda još sole pamet drugima.
Pa k tome tu idiotariju čak niti ne napišu sami, već je prepišu, od riječi do riječi.
I onda, kad im se to pronađe i prigovori, hladno kažu da su šokirani, ali se zapravo ne nerviraju previše, jer samo će stisnuti pauzu i nastaviti s tom akademskom rabotom za koji mjesec ili godinu kad ga napokon maknu s mjesta glavne štetočine u zemlji.
A onda će pronaći neko drugo mjesto, sa sve profesorskom titulom i nastavit isisavati naftu ili neki plin, i šala se nastavlja, samo što više nikome neće biti smiješna.
Jer je na naš račun.
