Malo smo u ovoj rubrici u posljednje vrijeme zanemarili Marija Banožića, ministra obrane. Nije toliko zbog naše lijenosti ili sabotiranja istoga, nego je nekakav dojam da se manje pojavljuje u javnosti. No, eto, jučer se ipak oglasio. Pa je malo odgovarao na pitanja zašto je drugačija reakcija NATO-a bila na zagrebački pad drona u Zagrebu u odnosu na pad raketa u Poljskoj. I bijaše Bane osebujan.
Te dvije situacije su neusporedive. Mnogo toga se promijenilo od pada drona u Zagrebu, situacija u političkom smislu se uozbiljila. Mnogi tada nisu bili svjesni što se događa na tlu Ukrajine.
E sad, ili Banožić sve nas drži glupima ili jednostavno baca floskule koje mu onako na brzinu padnu na pamet, a očigledno nije stručnjak za brzu verbalnu reakciju. Pričamo o 10. ožujku, Rusi već osam dana okupiraju Herson, traju bitke za Harkiv i Kijev, gradove veće od Zagreba. NATO preko aerodroma u poljskom Rzeszowu već isporučuje ogromne količine tada uglavnom protutenkovskog oružja Ukrajincima. U širi medijski riječnik po prvi je put ušla riječ Javelin zbog toga. Situacija je i politički i vojno bila u potpunosti jasna.
Zašto Banožić govori ovo što već govori, na njemu je da objasni. Iako neće. Ono što je različito u ova dva slučaja samo su posljedice. U Poljskoj imamo dvije ljudske žrtve, u Zagrebu nije bilo niti ozlijeđenih. Što je doduše čisti splet sretnih okolnosti, da je dron pao 50 metara dalje, imali bi katastrofu s velikim brojem mrtvih studenata.
Za pretpostaviti je da je razlog ovakvog mućenja vode oko pada drona zapravo političke prirode. No, o tome ćemo malo kasnije danas. Za kraj ćemo samo u duhu modernog vremena napisati: Mario Banožić, LOL!
