Već pet godina Olivera nema među nama i svake godine se iznova malo rastužimo kad se sjetimo te činjenice. A neki od nas se malo rastuže i kad vide u što su se izrodile manifestacije koje obilježavaju i slave Oliverov život.
Ona prva masovna reakcija povodom smrti je bila toliko divna i spontana da ljudi imaju potrebu to rekreirati, a ono u što smo uvjereni jest da Oliver u tako nečem ne bi sudjelovao nikad.
Naime, Vela Luka je sklonište i mir, ne prekrcani trajekt za selfije znojnih ljudi u gužvi.
Ali dobro, doći će sve na pravu mjeru, ne može nam ni to pokvariti uspomenu na velikana čije je ime, u originalu englesko da engleskije ne može biti, postalo sinonim za Dalmaciju.
Ne može nitko biti kao Oliver, ali pokušajte ponekad, taj miks dišpeta, fjake i potrebe za mirom je blagotvoran za zdravlje i živce, vjerujte nam.
Prije nego pustimo „Hajdučku“, zahvala Feđi Klariću koji nam je dopustio korištenje ove kultne fotografije s naslovnice.
