Kad je izašla vijest da će na Poljudu gostovati Schalke, prvo nisam mogao doći sebi kad sam shvatio kako je prošlo ravno četvrt stoljeća od onog susreta u prvom kolu Kupa UEFA koji je većini u sjećanju zbog fenomenalne atmosfere u poljudskom uzvratu.
A meni će uvijek ostati u sjećanju kao jedno od dražih gostovanja na koje sam putovao. Studirao sam u Zagrebu tih dana i taman su bili ispitni rokovi, oni treći, jesenski, kad je borba završiti sve na vrijeme za upisati sljedeću godinu, pa nisam zapravo imao namjeru putovati u daleki Gelsenkirchen.
Kao ni puno puta ranije, a i kasnije. Pa sam opet nekako najčešće završio u tom autu, busu ili kombiju.
Ovoga puta je krivac bio čovjek koji će mi nekoliko godina kasnije biti i kum na vjenčanju, kao i ja njemu, a koji me nazvao u nedjelju popodne i rekao – ja krećem iz Splita, prespavat ću kod tebe, pa idemo za Frankfurt, spavamo u rođaka mi, pa ćemo na utakmicu.
Naravno da sam odbio, logično sam svojem budućem kumu objašnjavao kako baš u taj utorak imam važan ispit i naravno da smo u ponedjeljak ujutro bili u starom malom Fordu na putu prema sjeveru Njemačke. Mislim, stvarno ne bi ja, ali kako ćeš pustit čovjeka samog na put?
U tom Frankfurtu, gdje je njegov prvi rođak bauštelio, smo se spojili s njegovim društvom, pa u utorak ujutro krenuli prema otprilike 250 kilometara udaljenom Gelsenkirchenu. Računao sam da je to maksimalno dva sata vožnje, ali po putu smo (zbog žeđi) morali stajati na svaku pumpu, pa bi nekoga sreli, pa bi se popilo pivo, što bi samo razdražilo našu žeđ – i tako je taj put trajao dobrih pet sati.
Utakmice se slabo sjećam, znam samo da nam je onaj Goosens uvalio dva gola iako smo imali osjećaj da je Hajduk u najmanju ruku ravnopravan. Osjećaj je to koji smo prečesto imali, a uvijek bi završilo otprilike jednako. Zapravo se ista stvar ponovila i u uzvratu, kad malo bolje razmislim.
Na povratku smo imali i lakši sudar negdje oko Novog Mesta, a u naredna dva tjedna sam uspio položiti sve ispite (tako se ja sjećam i ne možete mi ništa) i doći na uzvrat.
A uzvrat je stvarno bio posebna priča, ali o tome vam i ne moram pričati, toga se ili sjećate, ili vam može biti žao što ste premladi da biste doživjeli.
U svakom slučaju, današnja utakmica je s jedne strane oproštaj od ove poljudske godine, a s druge strane Hajdukov start u proljetni dio sezone.
S obzirom na vremensku prognozu i doba godine, ne očekuje se da će Poljud biti nešto posebno popunjen, ali oni najvjerniji su svejedno pozvali sve da dođu na utakmicu i usput na ulazima doniraju za poklone koji će ići djeci u Vukovaru.
Nakon utakmice je Hajduk organizirao i druženje na Starom placu, dakle imate više nego dovoljno razloga da se danas ipak zaputite na Poljud.
Iako je na koncu uvijek dovoljan samo jedan. Igra Hajduk.
