Svi Hajdukovci znaju onu scenu iz Velog mista kad se Duje u praškoj pivnici popeo na šank, pa gađao portret Franje Josipa loptom, viknuvši šjor Frane, brani! U tom otporu prema nepravdi i dišpetu prema moćnom režimu koji nas je gazio rođen je Hajduk.
I uz samo nekoliko sitnih pogrešnih skretanja, brodio je tim putem preko cijelog jednog, vrlo turbulentnog stoljeća, pa i nešto više od toga.
I sad je, po tko zna koji put na još jednoj prekretnici.
Mordorski sustav se upeo da zaustavi nezaustavljivo, jer em je Hajduk ovo što se vidi na naslovnoj fotografiji, em iza njega stoji ogromna energija. I svako to zaustavljanje je uzaludno, samo je odgađanje neizbježnog. I svi to znaju. Znaju to oni, znamo to mi, ali ne odustaju od svoje rabote.
Hajduk to može riješiti u svoju korist već ove godine, pod uvjetom da ne zaboravi svoje korijene, one iz Fleka, onaj dišpet moćnome iz kojega je proizašao.
Mi ostali ćemo morati biti pogonsko gorivo a ne kočnica u tom poduhvatu. Hoćemo li to i biti? Pa, iskreno – sumnjam.
Ono što se ja mogu zareći je da od mene osobno ni jedna ružna riječ neće biti upućena ikome, ako vidim želju na terenu i ideale na tribinama.
A ‘oćemo li ih dobit? Kad pogledam naslovnu fotografiju, srce mi preskoči.
Nema ‘oćemo li. Moramo.
