Navijači Hajduka, shvatili su do sad to i oni koji slabo prate nogomet, su poprilično drugačiji od većine nogometnih navijača. Ne zato što su luđi ili vatreniji od drugih, jer ima na puno južnih, ali ne samo južnih geografskih paralela barem jednako ludih, strastvenih i vatrenih.
Navijači Hajduka su među onom u svijetu rijetkom i odabranom skupinom navijača koji imaju direktan utjecaj na upravljanje svojim klubom, a to nosi popriličnu odgovornost, pa na stvari gledaju malo drugačije od ostalih.
Naravno, sanjaju titule i pobjede, baš kao i svi drugi navijači na svijetu, ali dobar dio njih, posebno oni koji su sudjelovali u doslovnom spašavanju kluba od gašenja, ima radare za neke sasvim druge stvari o kojima većina nogometnih navijača ne razmišlja.
I tu dolazimo do problema koji trenutno dio navijača ima, nakon što je odrađena skupština kluba na kojoj se poprilično olako prešlo preko financijskih izvještaja koji se mogu tumačiti na razne načine i ne bi za sada trebali biti alarmantni, ali definitivno se preko njih ne može tako olako preći kako to radi većina medija koja je nezainteresirana za suštinu i samo zapisuje površne i klikabilne stvari.
Nismo vidjeli detaljne izvještaje, ali iz iskustva znamo da se knjigovodstveno svašta može prikazati na razne načine, a ono što je ključno jest pitanje tog ogromnog minusa. Knjigovodstvenog.
Ne namjeravam ni ja ovdje ulaziti u dubinu, kao netko tko se bavio poduzetništvom, a i studirao nešto ekonomije znam da nije lako dokučiti sve te stavke, ali ono što je ključno jest – je li Hajduk već potrošio sve te novce, jesu li proknjiženi svi dugovi, dospijeća i datumi su fluidna kategorija.
Predstavnici NH su bili jasni i na svojoj i na Hajdukovoj skupštini, otvoreno se pojasnio prioritet i apsolutno sam suglasan s time, čak i ako smatram da se riječ stečaj ne bi nikad smjela ni spominjati, ali od navijača se i očekuje direktan pristup, bez uvijanja.
Ono što je jasno iz svega prezentiranog jest da je Hajdukov plan i program – ove godine biti prvak.
I to je potpuno jasno i potpuno legitimno, užasno je to važno za budućnost iz više razloga, ključna je ovo sezona, jer promjenom sustava evropskih natjecanja će ovogodišnji prvak steći ogromnu prednost nad drugima.
Ono što nije dobro jest što nismo vidjeli plan i program ako se to ne ostvari, nismo vidjeli alternativu, osim uvijek ponavljane mantre o prodaji igrača koja može namiriti svaki dug.
Ono što ovom Hajduku nedostaje jest transparentnost, ma koliko ponavljali priče o dvije skupštine godišnje, ja bih recimo volio znati koliko je Hajduk solventan u stvarnom vremenu, koliki je stvarni dug, kratkoročni i dugoročni, kolike su plaće igrača, ne vidim niti jedan dobar razlog zašto se u nekim od najvećih svjetskih klubova to može javno komunicirati, a u transparentnom i narodnom Hajduku ne može.
Recimo, uvjeren sam da bi reakcija javnosti na dovođenje trenera s navodno milijunskim godišnjim ugovorom bila poprilično drugačija da se za to znalo odmah, a ne po odlasku.
Iako ni tu ništa zapravo ne znamo, osim u medijima objavljenih cifri, koje nikad i nigdje nisu demantirane.
Dok je većina medija i dobar dio javnosti cijelu tu priču sa skupštine prihvatila poprilično olako i s nekim mirom, jer najvažnije je da je Hajduk prvi, ja sam se poprilično zabrinuo.
Jer niti sam oduševljen financijskim izvještajem, niti me je još jedna prazna najava o tome da će se prema HNS-u postaviti čvrsto uvjerila u išta, jer slušamo tu mantru već nekoliko godina, a u stvarnosti je sve isto kao i uvijek.
A u svemu tome se od sportskog direktora i uprave očekuje da dovede barem Pašalića ili Vlašića, a po mogućnosti i još nekog reprezentativnog beka. A za Selahija dati milijun je prosječnom pratitelju kao manča pri jutarnjoj kavi u lokalnom kafiću.
Ono što meni izgleda realnije jest unovčavanje nekog iz trenutnog kadra i pametno i jeftino pojačavanje konkurencije u rosteru. Do titule se ne smije doći po svaku cijenu, nego samo i isključivo racionalno i financijski odgovorno.
Jednom sam u prošlosti već burno proslavio titulu, a onda nakon samo par dana plakao kad sam shvatio što sam slavio, to je iskustvo koje nikome ne bih poželio. Ali možda sam ja samo stari grintavac u blagdanskoj depresiji, vrag će ga znati.
Iskreno se nadam da ljudi zaduženi za vođenje i nadziranje upravljanja u klubu znaju više od mene i da znaju što rade. Da vode računa.
