Roman Charlesa Dickensa (Great expectations) kojeg sam posudio za naslov današnjeg članka je jedan od njegovih najboljih, a riječ je o jednom od najvećih svjetskih pisaca pretprošlog stoljeća, ali o tome nešto kasnije.
Hajduk, odnosno njegova prva momčad u ponedjeljak kreće u novu sezonu, kao i uvijek – s velikim očekivanjima. Sam klub radi već danima na tome da uredi tu prvu momčad na vrijeme, hoće li ove godine u tome uspjeti, još ćemo vidjeti, ali znamo da će kao i uvijek imati podršku vjernih navijača i morati trpjeti svašta od onih drugih u tom procesu.
Da Hajduk sutra potpiše nekog prvotimca Manchester Cityja, vjerojatno bi bilo onih koji bi prokomentirali – šta će nam taj pijanac s listovima mornara Popaja ili da taj rumeni Belgijanac šta valja ne bi doša u nas.
A s druge strane, oni koji podržavaju klub dati će šansu da se pokažu čak i no name igračima iz drugoligaških klubova, pa šta bude – bude.
Postoje oni koji će vam kad im kažete da vas ništa ne zanima od sporta do sredine srpnja i da samo čekate otići na maksimirski jug pogledati Hajduka odgovoriti sa – šta se tu ima gledat, ti si skroz poludio, a postoje i oni koji svako jutro refreshaju službene stranice kluba čekajući obavijest o datumu početka prodaje pretplata za novu sezonu.
Uz sve to, postoje i oni novinari koji će kao i svake godine pumpati očekivanja i pričati o tome kako je samo titula prvaka i haranje Evropom uspjeh, ne bi li u slučaju neuspjeha mogli sa što veće visine uvaljati Hajduka i njegov model upravljanja u blato.
Ovi koji vam pišu o tome kako ni ove godine Hajduk nije i ne može biti favorit za titulu su rijetki, ali eto, ima nas i takvih realnih koji znaju čemu (komu) služi sustav.
U romanu kojeg sam spomenuo na početku, glavnog junaka, koji je siroče – odgaja dobri i pošteni muž njegove starije sestre, vrijedni kovač, a kad naš protagonist postane ugledni gospodin počinje se sramiti dobrog i poštenog kovača koji ga je odgojio.
Naravno, kad ga taj kovač puno kasnije opetovano izvuče iz naizgled nerješivih problema u koje je lakomisleno upao kad je pomislio da je veliki gospodin, shvaća kome treba pokloniti svoju pažnju i ljubav.
Na papiru je to laka lekcija, ali i stoljeće i pol kasnije, mora se ponavljati mnogima.
